Насловна ТЕМЕ ВИНОГРАД I vinova loza pati kad je hladno

I vinova loza pati kad je hladno

264

Pored ekstremno, par godina u nazad, visokih temperatura u periodu vegetacije, kod vinove loze smo svedoci smo i prilično izraženih oštećenja od ekstremno niskih. Ova oštećenja a s njima i štete generalno su veće u uslovima kontinentalne klime, kojoj naša vinogorja i pripadaju.

To je takođe i posledica šarolikog sortimenta bilo vinskih ili stonih sorata koje su manje otporne na niske temperature, kao i sorata koje su nam došle sa različitih područja, gde su selekcionisane (basen Crnog Mora, zapadne Evrope…). Međutim, i u okviru ovih grupa postoji manja ili veća osetljivost ili otpornost na mrazeve.

Kada govorimo o najčešćem vremenu nastanka oštećenja od niskih temperatura kod vinove loze, govori se o dejstvu poznih prolećnih i ranih jesenjih mrazeva, kao i o ekstremno niskim zimskim, koje su u vrednostima ispod -15 stepeni.

 Karakteristično je da su oštećenja od niskih zimskih temperatura veća početkom i krajem zime nego u srednjem periodu, a to se javlja kao posledica stanja organske materije u biljnim organima. Takođe, dužina trajanja ekstremno niskih temperatura, stepen izloženosti vetru u tom periodu, veoma su bitni činioci koji utiču na veličinu oštećenja. Može se još reći da sva biljna tkiva i organi ne stradaju isto, već najpre kod tkiva prvo strada floem pa kambijum i na kraju ksilem dok kod zimskih okaca prvo stradaju glavni pupuljci pa na kraji suočice. Sve ove nepovoljnosti se normalno reflektuju na prinos odnosno berićet ne samo u narednoj proizvodnoj godini već mogu biti i na višegodišnjem nivou koji predstavlja, pored ljubavi prema ovoj biljnoj vrsti, osnovnu poentu bavljenja ovom proizvodnjom.

Da bi se ovo sve izbeglo, pored određivanja najbolje lokacije za sadnju u smislu nadmorske visine, ekspozicije, pravaca redova i zemljišnih uslovaj treba posebnu pažnju obratiti na agrotehničke i pomotehničke mere koje primenjujemo. Preko ovih mera koje obuhvataju pravilnu ishranu (ne unositi preveliku količinu azotnih đubriva jer produžavamo vegetaciju), optimalno opterećenje rodom, navodnjavanje, obradu zemljišta kao i pravovremeno i stručno lačenje i zalamanje i upotrebu bakarnih preperata u drugom delu vegetacije dobićemo dobro sazrevanje lastara i okaca i stupanje u fiziološko mirovanje. Sve ove mere dovešće do bolje otpornosti na niske temperature, a samim tim i do smanjenja rizika bavljenja ovom proizvodnjom.

Boban Marković

PSSS Smederevo