Išli smo po znamenje – zaboravljeni pravoslavni obred koji štiti decu do krštenja

Na Badnji dan u našu porodicu došla je, svečanom pozivnicom od Boga pozvana, jedna prelepa devojčica. U dan okovan ledenom kišom donela je toplinu, sunce u srca. Obradovali smo joj se, njoj dugo čekanoj, proslavili i već treći dan po rođenju krenuli u crkvu po z(l)namenje. Srećni otac se začudio, kaže šta će to, ima on ulje i svetu vodicu iz mnogih manastira srpskih, šta mu je to uopšte. A ne zna da je njegov pradeda, majci njegovoj odredio ime, pre svih potrčao u crkvu, kako bi u crkvene knjige bilo zapisano ni jedno drugo do – Vesna! Kao vesnik lepih dana, vesnik sreće i ljubavi. I mi, dođosmo da sveštenik blagosilja Vesnu, njenu unuku, ponosno u rukama noseći flašu vode, kojom će je do krštenja roditelji kupati, kako bi bila zaštićena u ove nekrštene dane.

A nije mi ovo prvi put, mada ni uzbuđenje nije isto. Prošli put sam išla za unuke, momčine, blizance. Sada za nju, devojčicu, posle ko zna koliko dečaka rođenu. Stojim, gledam u sveštenika, tih par minuta osećam se kao da sam u nekim davnim vremenima. Setih se kako mi je baba pričala da se deda podnapio kad se stric rodio, pa mu pop pogrešan datum i ime upisao, a on došao kući sa upisanim zlamenjem i svi skočili na njega. Kud ćeš, šta ćeš, ime ostalo. Osmehnuh se setno, čitav vek kasnije isti obred, prvi blagoslov za novorođenče. Tada, a i sada jedan od ukućana (nas je bilo dve jer ni jedna tetka to nije htela da propusti), ponese flašu vode i ode do sveštenika. Sveštenik tu vodu osvešta, ubaci u nju grančicu bosiljka i daje bebi ime na znamenju. Ime, obično, bude privremeno do krštenja, mada je i tada i sada, uglavnom, ostajalo za stalno. I nije ovo tek tako, to je u spomen na osmi dan od Hristovog rođenja, kada je i sam Hrist dobio ime. Sa tom vodom, tako osveštanom odosmo kući, predadosmo je ponosnom ocu koji je sa nestrpljenjem čekao.

– Od ove vode svakog dana  se nekoliko kapi dodaje u vodu za kupanje, sve do njenog krštenja. To je sveta voda koja čuva i blagosilja dete u prvim nedeljama života. Znamenje je način da se i ti i mi zahvalimo Bogu na rođenju deteta i da ga zamolimo za zaštitu odmah po rođenju, ne čekajući samo krštenje. Pogotovo što su sada nekršteni dani – brat uze vodu, nasmejan, malo mu ruke zadrhtaše, videh u tom krupnom oku i jednu suzu, onu mušku, onu koja je zažalila što jedne Vesne nema, ali srećan što je druga tu. I znam, verujem, biće on najbolji otac na svetu.

Tekst i foto: Zorica Dragojević

razvojnifv.png

RAZNO

Srpska piramida – biser prirode

U istočnoj Srbiji uzdiže se planina Rtanj. Prepoznatljiva po svom piramidalnom obliku sa najvišim vrhom Šiljak (1565 m). Nalazi se

Domaći dugi

Među jesenjim sortama praziluka koje su otpornije na hladno vreme, kod nas se najčešće može naći domaći dugi praziluk. Ovo

Blagoja Dimitrijević uzgaja najbolje zečeve u svom kraju

U kavezima punim rasnih zečeva Blagoja Dimitrijevića iz sela Rakovac, kod Bujanovca, je uvek sve pod konac. Otuda su legla

Roditis – i vino i hrana

DAH GRČKE U VINARIJI BREG „Breg“, jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa vinarija u Srbiji, kojoj se može samo

Istočnoevropski ovčar Kajzer – pas sa dušom

Onako visok i snažan, sa podignutim ušima, jakim kostima i dobro razvijenim mišićima istočnoevropski ovčar po imenu Kajzer, vlasnika Aleksandra