Kada se naočiti Dušan Antić iz Pirota pojavi na sceni sa frulom u rukama, obučen u narodnu nošnju svoga kraja, sa šubarom na glavi i opancima na nogama, publika ga odmah zapazi i pre nego što nešto odsvira na ovom tradicionalnom instrumentu. A kada njegovi prsti počnu da lete po njemu proizvodeći predivnu melodiju za dušu i srce u gledalištu prestaje svaki žamor.
Dušan svira frulu više od petnaest godina. Aktivno je počeo da svira na njoj tek kada je postao član tamošnjeg folklornog ansambla koji je negovao i sviranje na tradicionalnim instrumentima.
– Frulu su svirali i moj deda i pradeda tako da moje interesovanje za muziciranje na ovom drvenom instrumentu potiče još iz detinjstva. Iako mali bukvalno sam poput sunđera upijao te tonove koje su oni proizvodili na ovom instrumentu svirajući kod kuće, ali i na veseljima – kazuje Dušan ističući da je tada i sam poželeo da zasvira frulu.

Dedi je to bilo veoma drago pa je sa zadovoljstvom počeo da uči svog unuka kako da svira na ovom instrumentu. Dok ga je učio on mu je stalno govorio da pravi frulaš mora najpre da oseti melodiju koju svira pa tek da je odsvira na instrumentu.
Kada je Dušan naučio od dede sve što je mogao poželeo je da učenje nastavi i usavrši se kod čuvenog frulaša i vlasnika majstorskog pisma na ovom instrumentu Slaviše Stojkovića. Uz njegovu pomoć uspešno je savladao skale na fruli i naučio kako da odsvira sve željene tonalitete. I od starih članova Narodnog orkestra pirotskog Doma kulture, čiji je inače član, naučio je dosta. Od njih je između ostalog naučio i kako se sviraju stara pirotska narodna kola koja nisu nimalo jednostavna za izvođenje.

– Frula je mnogo lak instrument za učenje, ali je mnogo težak za usavršavanje kako bi se dostigao profesionalni nivo. Na današnjim frulama može da se odsviraju melodije od etno muzike pa sve do džez muzike – ističe Dušan naglašavajući da je pored njega frulu počela da svira i njegova sestra sa kojom poslednjih godinu dana pokušava da pokene školicu frule za decu.
Pored ovog instrumenta on svira i gajde, kaval, dvojnice, saksofon i klarinet. Uspešno i komponuje svoju muziku inspirisanu tradicijom pirotskog kraja. Sa kompozicijama “Medena frula” i “Planinski zov” osvojio je prvo i drugo mesto na Saboru frulaša Srbije u Prislonici kod Čačka. Na ovom takmičenju prošle godine okitio se prvim mestom za najizvornije sviranje, “Zlatnom jabukom” nagradom koju dodeljuje Radio Beograd, prvim mestom za sviranje u duetu sa kolegom Miljanom Tokovićem, a gde je sa svojom autorskom kompozicijom osvojio drugo mesto.
I ove godine on je aktivno uzeo učešće i na Međuokružnom takmičenju frulaša “Zlatna frula juga Srbije” u Vranjskoj banji gde se predstavio pesmom iz svog kraja “Đul devojče, zdravče bralo!” i narodnim kolom pod nazivom “Klecka!”. Prema ustaljenim propozicijama nastupio je u narodnoj nošnji iz svoga kraja koja se sastoji delom od originalnih komada, a delom koje su specijalno za njega, po uzoru na original, sašile pirotske terzije.
Tekst i foto: Gordana Nastić