Kantarion (Hypericum perforatum) je izuzetno lekovit. Tradicionalno se koristi kao prirodni antidepresiv protiv blage do umerene depresije, anksioznosti i nesanice. Njegovo ulje je poznato kao sredstvo za regeneraciju kože, lečenje opekotina, rana i hemoroida. Pomaže i kod bolova u stomaku, digestivnih tegoba… Izuzetno korisna i veoma zahvalna biljka, osim što raste kao samonikla po livadama i proplancima, gaji se i po baštama i vrtovima.
Kantarion je samonikla višegodišnja zeljasta biljka koja može da poraste do 70 cm. Za pripremu čajeva, tinktura i ulja beru se cvetovi, mladi listovi i grančice. Stabljike su tvrde i ne koriste se u lekovite svrhe. Listovi kantariona su ovalni, jajoliki, nemaju peteljku, dugi su 2-3 cm, a kada se podignu prema svetlosti izgledaju pegavi. Pege su u stvari mali depoi eteričnog ulja i smola, a crnkaste tačkice su uljane žlezde. Žuti cvetovi, koji s donje strane takođe imaju crne tačke, u našim klimatskim uslovima pojavljuju se već krajem maja, a cvetanje traje sve do septembra. Za lek se, u vreme cvetanja, sakupljaju samo cvetovi i listovi. Kantarion raste po suvim brežuljcima, na sunčanim livadama, pustom i neobrađenom zemljištu i rubovima šuma, ali se i gaji po baštama.

Nije zahtevan u pogledu klime i tla. Uspeva i na nadmorskim visinama iznad 2.000 metara. Uglavnom raste na suvim livadama, ruderalnim staništima, šumskim čistinama i planinskim padinama, u blizini i četinara, i listopadnog drveća. Kod nas se najviše kantariona sakupi u jugoističnoj i istočnoj Srbiji, kao i na vojvođanskim livadama i pašnjacima.
Najpogodnije vreme za berbu je na početku punog cvetanja, što je u našim agroekološkim uslovima obično tokom juna. Najveći prinos i sadržaj aktivnih materija (hipericina, hiperforina, flavonoida) je kada je otvoreno 70 do 80 posto cvetova. Bere se nadzemni deo biljke dužine 30 centimetara, u kome se nalazi najviše cvetova i listova.
Kada se gaji u baštama u prvoj proizvodnoj godini dobija se jedna berba, a u drugoj i trećoj se bere u dva navrata. Na nadmorskim visinama većim od 1.000 metara bere se samo jednom, uglavnom u toku jula, dok se od 1.800 do 2.000 metara ne bere pre avgusta.
Najbolje bi bilo da se bere po sunčanom vremenu, jer tada u biljci ima najviše aktivnih materija. Obrani delovi se suše u zaseni, rašireni u tankom sloju, i to na promajnom mestu. Herba se svakodnevno okreće, a kada je prosušena, odvajaju se listovi i cvetovi od odrvenele stabljike, potom se skladište i čuvaju u teglama, kutijama, papirnim vrećama…
Piše: Svetlana Mujanović
