Насловна ВЕСТИ1 KELJ PUPČAR ILI PROKELJ DOBRO PODNOSI MRAZ: Zdravo osveženje zimske trpeze

KELJ PUPČAR ILI PROKELJ DOBRO PODNOSI MRAZ: Zdravo osveženje zimske trpeze

438
winter vegetable brussels sprouts covered in snow

Kelj pupčar dobro podnosi mrazeve i zbog toga je ovo kvalitetno povrće pogodno za ishranu u svežem stanju cele zime. Pojedine eksperimentalne proizvodnje kod nas pokazale su da može uspešno da se gaji s prinosom i do 20 tona po hektaru. To je potvrda da ovaj kelj veoma dobro uspeva i na našim prostorima i razlog više da se ovo kvalitetno povrće gaji i koristi u ishrani u mesecima kada je inače mali izbor svežih namirnica.

Piše: Biljana Nenković

Kelj pupčar ili prokelj, kako ga kod nas još zovu, ima skromne zahteve za toplotom. Dobro podnosi mrazeve. Može da opstane bez značajnih oštećenja na minus 12 stepeni, te je idealan za kasnu jesenju i zimsku potrošnju. Optimalna temperatura za rast kelja je tek 15 stepeni, a najviše 18. S druge strane, ne voli visoke temperature, pogotovu u periodu kada formira glavice, jer one tada postanu rastresite.

Zahvalan kao drugi u plodoredu

Njegove glavice su čak i ukusnije posle prvog mraza. Bere se kada su glavice čvrste i pre nego što ispucaju, jer tada poprime gorak ukus. Ova povrće gaji se kao druga kultura u plodoredu, posle ranih povrtarskih i ratarskih useva.

– Međutim, i pored dobrog prinosa kod nas se retko gaji. Najviše ga je u Vojvodini, dok je u ostatku Srbije njegova proizvodnja gotovo zanemarljiva i svodi se bukvalno na hobi. U Zapadnoj Evropi kelj pupčar se masovno proizvodi. Za naše uslove mogao bi da bude zahvalna kultura, jer se gaji posle skidanja ranih povrtarskih ili ratarskih useva, ali mora da se ima u vidu njegova prilično duga vegetacija. Gajenjem kelja pupčara u smeni sa drugim kulturama imali bismo veću iskorišćenost zemlje – kaže agronom Ljiljana Vuksanović iz Kragujevca.

Kelj se gaji najčešće iz rasada, a seme se seje u martu. Rasađivanje je u aprilu za letnju, odnosno, u maju za jesenju berbu. U našim uslovima, ako se planira takozvana zimska proizvodnja, najbolje je posejati ga krajem maja, a rasađivati krajem juna ili početkom jula. U toku vegetacije primenjuju se uobičajene agrotehničke mere, kao i kod ostalih kupusnjača. Treba ga navodnjavati, međuredno obrađivati i jednom prihraniti. Zaštita od štetočina je ista kao kod ostalih kultura njegove vrste. Od rasađivanja do berbe potrebno je da prođe oko četiri meseca.

Bere se do proleća

Ako se kelj pupčar gaji u baštama, berba može da traje i do proleća. Naime, ako se sadi na malim površinama i sadnja, i berba može da bude sukcesivna. Dakle, glavice se beru po potrebi odozdo nagore od oktobra do kraja januara, pa i do proleća, jer je veoma otporan na niske temperature. Ako se gaji na velikim površinama, berba se obavlja u novembru ručno ili mašinski. Osim malih glavica u ishrani se koriste i listovi, kao kod raštana, dok su ostaci stabala i listova dobra hrana za stoku.

Kelj pupčar hranljiviji je od običnog kupusa. Zbog svoje otpornosti na bolesti i mrazeve pogodan je i za organsku proizvodnju. Pripada vrsti kupusnjača, ima veliko stablo i mnoštvo glavica koje rađaju u pazuhu svakog lista. Na jednom stablu može biti i do 100 glavica, a ukupan prinos po jednoj biljci može biti i do 3 kilograma. Glavice, ili kako ga na pijacama najčešće zovu „kupusići“, imaju i hranljiva i lekovita svojstva zbog visokog sadržaja organskih jedinjenja.

Šećeri i druga organska jedinjenja ne dozvoljavaju da se formiraju kristali leda u tkivima biljke, zbog čega može da podnese mrazeve. Dobar je u sprečavanju pojave čira na želucu. Jedna šaka plodova može da zameni veliku glavicu kupusa po vrednosti minerala i vitamina. Posebno je bogat beta-karotenom i biljnim vlaknima, koja u organima za varenje vezuju otrovne gasove. Takođe je dobar za očuvanje imuniteta, srca i krvnih sudova. Sadrži aminokiseline koje pomažu u regulisanju sna, a zahvaljujući folnoj kiselini, doprinosi boljem raspoloženju. Bogat je vitaminom K, koji je neophodan za zgrušavanje krvi i zdravlje kostiju, kao i vitaminom C. Obiluje antioksidansima koji sprečavaju oštećenje ćelija, pomaže u održavanju stabilnog nivoa šećera u krvi i dobar je izvor omega-3 masnih kiselina.

Pečen u rerni ili kuvan

Najbolji način pripreme kelja je da se peče u rerni. Glavice je potrebno preliti s malo ulja, posoliti, pobiberiti i peći ih dok ne porumene.

Kelj se veoma brzo kuva. Od momenta kad voda proključa potrebno je od 5 do 10 minuta da glavice budu spremne za jelo. Kada se procedi, dodaje se malo maslaca i začina. Kelj pupčar se na trpezi odlično slaže sa proprženom slaninom, belim lukom i sirom. Od začina su najpogodniji ruzmarin, timijan, senf ili vinsko sirće.