Kivi sa salaša slađi od uvoznog

Po koje stablo kivija više nije retkost na našim okućnicama. Ipak, zasad od 1,4 hektara nije uobičajeni pejzaž koji se može videti među njivama s pšenicom, kukuruzom, sojom… A ova voćka raste i rađa na takvoj plantaži, i to obilno, u ataru varošice Temerin, u srcu bačke ravnice.

Kivi sa bačkog salaša može da bude ukusniji od uvoznog. To dokazuju porodice dvojice rođaka, Žunji i Silak koji u ataru Temerina uzgajaju ovo južno voće na pomenutoj plantaži. Njihovo gazdinstvo prvo je u Srbiji u Upravi za trezor registrovalo proizvodnju organskog kivija, a ove jeseni trebalo bi da ovaj proizvod, kao brend „voj-džoj” ili „vojvođanski užitak”, plasiraju na tržište.

Prolećni mraz „oteo“ nekoliko berbi

Ovi vredni paori su probe radi najpre 2014. godine posadili 200 sadnica na pola hektara, i tri godine kasnije dobili prvi rod od 200 kilograma. I sami su se iznenadili kada su shvatili da su plodovi iz njihovog zasada bili mnogo ukusniji od svih uvoznih koje su do tada probali. Tako su 2018. voćnjak proširili na sadašnju površinu. Tokom svih vegetacija nije bilo nijedne štetočine, ni bolesti zbog kojih bi bila neophodna hemijska zaštita. Zato su odlučili da proizvodnja bude organska.

Iako se smatra tropskom biljkom, kivi može da izdrži vrlo niske temperature u mirovanju. Međutim, smetaju mu minusi početkom vegetacije, kao i rani jesenji mrazevi, pre kojih se mora obrati. O maksimalnom prinosu od 20 tona po hektaru koji se navodi u literaturi na ovoj plantaži još uvek sanjaju. Pre nekoliko godina pozni prolećni mraz je „oprljio“ dosta voćaka kojima je, kao ptici feniks, trebalo nekoliko godina da se revitalizuju. Sada su se vratile „na svoje“, ali rod je tokom više vegetacija bio izgubljen.

Kivi je poreklom iz Kine, gde ga zovu makaki breskva i proglašen je tamošnjim nacionalnim voćem, a sadašnje, u svetu popularno ime, dali su mu 1962. godine uzgajivači na Novom Zelandu, zbog maljavog izgleda, sličnog istoimenoj ptici.

Ne može bez zalivanja

– Voćke ne mogu da opstanu bez vode – upozorava Betina Žunji, ekonomistkinja koja je preuzela svu brigu o neobičnoj plantaži. – Uverili smo se da su plodovi krupniji, ukusniji i da ih ima mnogo više tamo gde postoji zalivni sistem.

Uslovi za uzgoj kivija u Srbiji su pogodni, ne postoje štetočine ili bolesti opasne za ovo voće. Problem je, u odnosu na ratarske biljke koje se u Vojvodini najviše gaje, mnogo ljudskog, živog rada, a obučenih za rad u zasadu kivija je malo.

Na ovoj plantaži se poštuju svi zahtevi savremene poljoprivredne proizvodnje. Uzorci zemljišta se redovno nose na agrohemijsku analizu i primenjuju preporuke oko unošenja vrste i doze hraniva. Pošto se voćke gaje po principima organske poljoprivrede, svake dve-tri godine unose organsko đubrivo od životinja sa salaša koje su u slobodnom uzgoju. Posađene su dve sorte hayward i tomuri (oprašivač), što je najpoznatija kombinacija, a odnos oprašivača i ženskih biljaka je 1 : 8.

– Uzgoj kivija nije komplikovan, ali ne postoji mogućnost za automatizaciju, svaka operacija se obavlja ručno, od rezidbe, vezivanja i spuštanja izdanaka, pa sve do berbe – objašnjava Betina.

Traži puno veštine i rada

Na plantaži u Temerinu praktikuju dva sistema uzgoja. Prvi je novozelandski G3 sistem kod kojeg nosači formiraju oblik trougla, pomoću kojih se izdanci penju na pet-šest metara visine. Ovaj, za naše prilike veoma neuobičajen uzgojni oblik koji je na Novom Zelandu najrašireniji, traži puno veštine.

Kivi se mora redovno orezivati i to u dva navrata-tokom zime i u vegetaciji. Temerinci su to malo pojednostavili pa, umesto u dva navrata, kivi orezuju samo u proleće. Tada se uklone izdanci koji su dali rod. To je zahtevan posao i traži veštinu, posebno kod voćaka koje se gaje po novozelandskom sistemu. Glavne grane koje su formirane u obliku slova T se ne diraju. Uklanjaju se samo dvogodišnji letorasti, zamenjuju ih mladi koji su rasli slobodno i peli se uz žicu.

Novozelandski uzgojni oblik u obliku trougla se odnosi na „teepee“ sistem (indijanski šator), inovatinu modifikaciju klasičnog T-bar sistema (dvostruke pergole). On koristi kose potporne profile ili žice koje se spajaju na vrhu, formirajući oblik trougla (šatora) iznad osnovne konstrukcije. Razvijen je na Novom Zelandu gde je vetar veliki problem. Zbog košave koja je česta u temerinskom ataru, ovi voćari su smatrali da će tako sačuvati voćke od lomljenja. U ovom sistemu uzgoja svetlost se optimalno koristi i lakše se vode mladi lastari.

– Sistem se pravi tako da se na standardne vertikalne stubove montiraju kosi pocinkovani profili ili žica, koji se spajaju u obliku krova ili trougla – čuli smo od Betine. – Mladi rodni lastari se ne puštaju da padaju ravno dole, kao kod klasične odrine, već se usmeravaju uz kosu ivicu trougla prema gore. Pošto su grane ravnomerno raspoređene i ne prepliću se, rezidba i polaganje novih rodnih grana zahtevaju mnogo manje ručnog rada. Tako se povećava rod ali je ovaj način zahtevniji jer se svakog proleća oni ručno spuštaju na nižu žicu gde se lakše beru.

Drugi je italijanski sistem koji je jednostavniji za održavanje, a izdanci formiraju oblik kišobrana. Prinos je manji, jer su grane kraće ali je potrebno manje živog, ljudskog rada.

Sve se proda na organskim pijacama

Pošto je kivi za naše uslove novija biljna vrsta, još uvek paraziti i štetočine ne prave problem. Tako nema potrebe za zimskom zaštitom, a do sada voćke nisu ni krečene da se zaštite od ranog kretanja vegetacije.

Iako je rod kivija solidan i nadasve kvalitetan, ova plantaža ne bi mogla sama sebe da „izdržava“. Posebno kada naiđe neočekivano mraz, jak vetar ili žarko leto, kao ove godine.

– Ulagali smo i u protivmraznu zaštitu o kojoj svi toliko pričaju, ali ni ona se nije pokazala kao efikasno rešenje – vajka se naša sagovornica. – Učinili smo sve što je do nas. A ni letnja vrućina nije od koristi, jer često ni zalivanjem ne uspevamo da nadoknadimo vodu koja se gubi transpiracijom.

Sav rod organskog kivija plasira se na srpsko tržište. Proizvodi se prodaju na organskim pijacama u Beogradu i Novom Sadu, kao i organskim prodavnicama u Novom Sadu. Kada se ubere, kivi se vrlo lako skladišti, a na temperaturi od nula do pet stepeni Celzijusovih može da se čuva od četiri do šest meseci, pa ne mora odmah da se prodaje.

Kako nam je ispričala naša sagovornica, ove dve porodice su se oduvek bavile poljoprivredom. Svi rade zajedno, a u posao se polako uključuje i bliska rodbina. Imajući u vidu promene klime i vremenskih uslova, manjim delom su se okrenuli ka voćarstvu. Jožef  Žunji, koji je oduvek voleo izazove,  je krenuo od zasada lešnika, Betina je učinila još rizičniji korak i podstakla porodicu da zasnuje plantažu kivija. A kako sama kaže, bez rizika nema ni uspeha.

Osim ratarskih biljnih vrsta, na gazdinstvu Žunji Silak se proizvodi i lešnik, a tu je i salaš s jezercetom na kojem može da se zabaci i udica, štale i ograđen prostor s domaćim životinjama, raznom živinom… Kada smo ih posetili, majstori su užurbano postavljali drvene kućice za zečeve i druge atraktivne stanovnike, jer ovde je i svojevremeni edukativni centar za klince i klinceze iz obližnjih vrtića, koji su u prilici da tu  vide, a odvažniji i da bojažljivo pomaze mnoge domaće životinje. A, baš te životinje prave stajnjak koji hrani kivi na  plantaži.

Pošto nije autohtono voće, valja biti dobar poznavalac ove voćke da bi se plodovi ubrali u pravo vreme. Kivi je zreo za berbu kad mu semenke postanu crne, što se utvrđuje presecanjem ploda, ili kad dostigne slast od 6,5 do osam odsto, što se meri aparatom zvanim refraktometar. Pre dve jeseni, neposredno pred branje, kivi u Temerinu je imao čak 16,5 procenata šećera. Inače, kivi je vrlo moćna voćka, pravi čuvar našeg zdravlja. Visok nivo C vitamina i antioksidanata ublažava stres, jača imunitet, poboljšava varenje, sadrži visok nivo kalijuma, sprečava grčeve u mišićima, pomaže kod mršavljenja – samo su neke od blagotvornosti ovog voća.

Piše: Svetlana Mujanović

(Novembar 2026.)

razvojnifv.png

RAZNO

Izašao je novi broj revije Dobro jutro

Dragi čitaoci, od 18. oktobra možete čitati e-izdanje novembarskog broja revije Dobro jutro. Pretplatite se i saznajte prvi sve aktuelnosti

Srpska piramida – biser prirode

U istočnoj Srbiji uzdiže se planina Rtanj. Prepoznatljiva po svom piramidalnom obliku sa najvišim vrhom Šiljak (1565 m). Nalazi se

Domaći dugi

Među jesenjim sortama praziluka koje su otpornije na hladno vreme, kod nas se najčešće može naći domaći dugi praziluk. Ovo

Blagoja Dimitrijević uzgaja najbolje zečeve u svom kraju

U kavezima punim rasnih zečeva Blagoja Dimitrijevića iz sela Rakovac, kod Bujanovca, je uvek sve pod konac. Otuda su legla

Roditis – i vino i hrana

DAH GRČKE U VINARIJI BREG „Breg“, jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa vinarija u Srbiji, kojoj se može samo