Rana setva u povrtarstvu sve češće postaje odlučujući faktor uspešne proizvodnje, naročito kod kultura koje imaju dužu vegetaciju ili posebne zahteve u početnim fazama rasta. Pravilan izbor termina setve, odgovarajući uslovi u zatvorenom prostoru i kvalitetan rasad omogućavaju raniji prinos, stabilan razvoj biljaka i bolju tržišnu vrednost proizvoda. O značaju rane setve patlidžana, celera i vlašca, kao i o specifičnostima njihove proizvodnje, govori Stefan Perić, diplomirani inženjer poljoprivrede, koji kroz praktične primere objašnjava zašto ove kulture sve češće zauzimaju važno mesto u savremenoj povrtarskoj proizvodnji.
Govoreći o patlidžanu, objašnjava koje uslove ova kultura zahteva u početnim fazama rasta:
– Patlidžan zahteva optimalnu temperaturu, a ona je oko 22 stepena Celzijusa, zatim puno svetla i umerenu vlagu. Vlažnost treba da bude baš onolika koliko je biljci potrebno da koren normalno funkcioniše i da se biljka pravilno hrani.
Kada je reč o uticaju rane setve na razvoj patlidžana i vreme berbe, Perić navodi:
– Rana setva se obavlja krajem februara ili početkom marta. Tako prvi plodovi mogu da stignu krajem maja ili početkom juna.
Zadržavajući se na drugim kulturama koje se često seju rano, objašnjava zašto je celer spora rastuća biljka:

– Celer ima dug ciklus nicanja i dugu vegetaciju. Kreće od sitnog semena, sporo niče i dugo se razvija dok se proizvede rasad i ne dođe do krajnjeg proizvoda. Često se postavlja pitanje koja je razlika između celera rebraša i korenaša. Celer rebraš se gaji zbog stabljike, odnosno dela biljke iznad korena, dok se celer korenaš gaji zbog zadebljalog korena koji se i koristi. Kod rebraša su u fokusu listovi i stabljika, a kod korenaša sam koren.
O značaju rane setve celera za kvalitet biljke Stefan kaže:
– Zbog duge vegetacije, rana setva omogućava bolje formiranje korenovog sistema. U ranijim fazama, kada su temperature niže, biljka sporije raste, ali dobija na čvrstini i jačini, i koren i stabljika budu kvalitetniji.
Govoreći o ulozi veštačkog osvetljenja, ističe njegov značaj u proizvodnji rasada.
– Kod gotovo svih povrtarskih kultura veštačko osvetljenje pomaže da se spreči izduživanje biljaka i da se dobije jači, stabilniji rasad.

Posebnu pažnju posvećuje vlašcu, kulturi koja je mnogima manje poznata.
– Vlašac je začinsko bilje iz porodice luka. To je višegodišnja biljka, slična luku, i veoma je pogodna za ranu setvu u zatvorenom prostoru. Rana setva vlašca utiče na ujednačen rast i brži razvoj biljke posle presađivanja. Kada je rast u početku ujednačen, biljka se lakše prilagođava i brže napreduje.
Kao prednosti rane setve vlašca u odnosu na kasniju, Perić ističe da rana setva se radi u februaru, u zatvorenim prostorima.
– Na tim temperaturama biljke se bolje ukorene, dobijaju snagu i jačinu. Osim toga, u ranom ciklusu može se postići i bolja cena, jer kasnije skoro svako može da proizvede vlašac. Ovo je zahtevnija proizvodnja i ko u tome uspe, ima i veću zaradu.
Na kraju razgovora, osvrćući se na zajedničke osobine patlidžana, celera i vlašca, zaključuje:
– To su, na neki način, biljke budućnosti. Svaka ima svoje specifičnosti – celer dugu vegetaciju, patlidžan zahteve prema temperaturi, vlašac je začinsko bilje – ali im je zajedničko to što su sve popularnije i prate savremene trendove u ishrani i proizvodnji – zaključuje Perić.
Tekst: Dijana Maksimović