Насловна ТЕМЕ ЗЕЛЕНИЛО KOSOVSKI BOŽURI PONIKLI ISPOD KUČAJSKIH PLANINA: Samonikli simbol romanse, časti i –...

KOSOVSKI BOŽURI PONIKLI ISPOD KUČAJSKIH PLANINA: Samonikli simbol romanse, časti i – Kosova

На планини Маљеник изнад села Криви Вир и извора Црног Тимока, на 702 метра надморске висине расте око 2.000 јединки божура у храстовој шуми. Мештани овај божур називају - косовски.

3082

Kosovski božur u Srbiji je zakonom zaštićena biljna vrsta i može da se bere samo u naučne svrhe. Tako je bojazan botaničara da će buduće generacije za ove božure znati samo iz legendi, srećom, neosnovana.

Gajimo ih po baštama i parkovima, opevani su u pesmama, ali malo ko zna da su kosovski božuri domaća, autohtona vrsta. Iako se nazivaju kosovskim, nikli su i rastu podno Kučajskih planina. U svetu je poznato još 40 vrsta. Od toga tek pet imaju stanište na teritoriji Srbije.

U selo Krivi Vir na Kučajskim planinama nekada su ljudi dolazili zbog čuvenog sira. Ali, od pre nekoliko godina češće svraćaju zaljubljenici u božure. Na planini Maljenik iznad tog sela i izvora Crnog Timoka, na 702 metra nadmorske visine raste oko 2.000 jedinki božura u hrastovoj šumi. Meštani ovaj božur nazivaju – kosovski.

Kosovski junaci i crnomorska klima

U legendi koja se prenosi sa generacije na generaciju tvrdi se da su božure na padine Kučajskih planina doneli kosovski junaci posle boja, te da odatle i potiče ime. Naučnici, pak, tvrde da su božuri oduvek na ovim prostorima, jer traže sunce, a ne mogu bez zajednice s hrastovom šumom. Ovo stanište im pogoduje, jer vole crnomorsku klimu, koja doseže do ovih planina.

Kučajski i kosovski su isti – srpski božur

  • Ovo je običan, srpski božur. Autohtona je samorastuća biljka, koja na ovom prostoru živi u zajednici s hrastovima. Oduvek je ovde, samo što to mnogi nisu znali, dok meštani nisu obavestili šumare, a ovi stručnjake i naučnike. Deset godina sam proučavao floru i faunu Kosova i Metohije. Sa svojim studentima posećivao sam božurišta, gde se odigrala Kosovska bitka. Tamo su božuri isti kao ovi ovde – crveni. Božura ima mnogo vrsta, pa postoji planinski, divlji, takozvani gorocvet, čak i vodeni božur. Preko puta ovog mesta, na Samanjcu, raste roze božur, ali je jasno da božurima ovaj kraj kao stanište izuzetno odgovara, što je retkost u Srbiji – naveo je svojevremeno Novica Ranđelović, nekadašnji profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu, Odseka biologija s ekologijom.

Obavezan u mladinom buketu

Za one koji se bave značenjem cveća, božur predstavlja romansu i romantičnu ljubav. Kada mlada bira cveće za svoj buket, savetuje se da obavezno u njega uvrsti i božure, jer simbolizuju srećan brak. Zbog gordog držanja, boje života, lepote i raskoši, crveni božur simboliše čast i bogatstvo. Kod nas je božur poznati simbol Kosova.

Ovaj stručnjak dodao je tada da je božur retka biljka u Srbiji i da ga u svetu ima samo u južnoj Evropi, pojedinim delovima Amerike i Azije. Najpoznatija vrsta kod nas je običan božur. Najviše ga ima u okolini Zaječara, Knjaževca, Niša, Bele Palanke, Pirota i Babušnice. Sitnolisni božur je najređi. Do skoro se verovalo da raste samo u Delibratskoj peščari, ali su mladi istraživači pronašli jednu populaciju na Vidliču kod Pirota. Jedan takav pronašli smo u Petrovcu kod Kragujevca na imanju Dragana Petkovića.

Takozvani kosovski božur u Srbiji je zakonom zaštićena biljna vrsta i može da se bere samo u naučne svrhe. Tako je bojazan botaničara da će buduće generacije za ove božure (Paeonia peregrina) znati samo iz legendi, srećom, neosnovana. Božuri na obroncima Kučajskih planina, u hrastovoj šumi, kao najvećem staništu, srećom, više nisu ugroženi, a botaničar dr Vlastimir Stamenković iz Leskovca rekao je da se ova biljka, ali u manjem obimu, može naći samo još kod Dimitrovgrada i Ljuberađe.

 I lek i otrov, i carski i baštenski

 –  Lekovita svojstva božura odavno su poznata, ali je ovaj cvet i otrovan. Jer, kažu botaničari, svaka biljka može biti i lek i otrov – zavisi od toga u čijim se rukama nađe. Jarkocrvena boja cvetova upozorava na to da ipak treba biti oprezan. Svi delovi biljke mogu se koristiti za lečenje: od korena, do latica i semenki. Pomaže kod nervne napetosti, epilepsije, histerije, upala mokraćnih i žučnih kanala.

Međutim, postoje i druge biljne vrste koje takođe imaju ista lekovita svojstva, tako da božure s Kučajskih planina možemo poštedeti od branja. Mitologija nam kaže da je božur nazvan paeonia po grčkom bogu Peonu koji je tom biljkom od epilepsije izlečio Plutona.

  • Tačno je da je lekovit – izjavljivao je dr Stamenković – ali mora veoma pažljivo da se koristi. Leči bronhijalne napade kod dece, mada su zbog nestručnog korišćenja zabeleženi i smrtni ishodi. Pažljivom upotrebom može da reguliše neredovan ciklus i krvarenje kod žena, koristi se za lečenje žutice, upale mokraćnih kanala, kao i protiv epilepsije, histerije i smirivanja nervnog sistema.

Voli sunce, a ne može bez hrasta

Pored božura koji raste u Istočnoj Srbiji, postoji i banatski u Deliblatskoj peščari, običan s Tare i Kosova, muški i sitnolisni božur. Cvetovi božura korišćeni su nekada za farbanje tkanina, što ih je dosta proredilo u prirodi. Međutim, najveći uzrok njihovog nestajanja je uništavanje i proređivanje hrastovih šuma. Božuri vole sunce, ali nestaju kada ostanu bez hrasta u blizini.

Božuri se, inače, preko 1.300 godina uzgajaju u Kini. Kinezi ga nazivaju i carskim cvetom, jer je ukrašavao vrtove i palate vladara. Božur se danas sve češće gaji u baštama kao raskošni grm, čija visina može da dosegne i do jednog metra. Za razliku od divljeg, daje prelepe cvetove bele, roze, žute, ljubičaste i jarkocrvene boje. Počinje da cveta u maju i krasi dvorišta sve do kraja juna. Njegovi loptasti cvetovi mogu biti i do 25 centimetara u prečniku.

Božur je trajnica i na jednom mestu može da opstane decenijama. Razmnožavanje se obavlja u jesen, na kraju vegetacije, ili u rano proleće. Odvojeni deo božura mora da ima po tri vegetativna vrha. Razmnožava se reznicama i položenicama. Gaji se u polusenci i odgovara mu plodno, umereno vlažno i peskovito zemljište. Nije ljubitelj kiselog supstrata i ne voli preteranu vlagu.

Dragulj raskošnih cvetova zahteva i strpljenje, jer od sadnje do prvog cvetanja ponekad prođe i nekoliko godina.

B. Nenković

Dobro jutro broj 575 – Mart 2020.