Kovare, ipak, nisu vrganji

Suillellus (kovare) su rod gljiva iz familije Boletaceae i sve do 2014. godine su bile svrstavane u rod Boletus kada je, napretkom molekularnih analiza, utvrđeno da, zapravo, predstavljaju zaseban rod gljiva. Osnovne karakteristike roda Suillellus su:

– imaju karakterističan izgled pečurke (drška, šešir…),

– himenijum se sastoji od cevčica, a spore se rasejavaju kroz pore na njihovom kraju,

– meso im je žute boje i smesta poprima plavu boju pri povredi,

– meso pri bazi drške je karakteristične boje cvekle,

– pore na himenijumu su jarko narandžaste do crvenkaste,

– mrežica na dršci može biti i ne mora biti prisutna.

Sve gljive iz ovog roda su uslovno jestive što znači da je potrebna prethodna termička obrada pre nego što se može koristiti u ishrani. Obično je dovoljno da se gljiva prokuva petnaestak minuta u ključaloj vodi koja je blago posoljena. Voda se na kraju odliva, a gljiva dalje sprema po želji.

Iako mnogi sakupljači ove gljive cene i svrstavaju ih u isti rang sa pravim vrganjima, mnoge ljude odbija činjenica da menjaju boju pri povredi što je, tradicionalno, pripisivano jedinom otrovnom vrganju, ludari. Ne spadaju u komercijalnu grupu vrganja.

Šešir ove gljive (Suillellus luridus) je 3 do 15 (22) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, skoro je gladak, po vlažnom je vremenu lepljiv i sluzav. Prilično je promenljive boje: žuto-smeđ, svetlosmeđ, tamnosmeđ, sivo-smeđ ili je maslinast, baršunast, na pritisak poplavi, između mesa i cevčica je crven. Drška je 4 do 20 cm visoka i 1 do 5 cm debela, puna, najčešće je valjkasta, na vrhu je tanja. Osnova je žuta, često je sa crvenkastom nijansom, prekrivena je sa istaknutom crvenkastom, crvenkasto-smeđom ili tamnosmeđom mrežicom, na bazi je obično tamnija i s crvenkastim mrljama.

Rupice/cevčice su vrlo sitne, okrugle, najpre su žute, zatim su žuto-narandžaste do gotovo tamnocrvene; cevčice su slobodne ili zaokružene uz dršku; crvene, na prerezu ili na dodir poplave, lako se odvajaju od baze šešira.

Meso je debelo, čvrsto, žuto do sivkasto-žuto, na prerezu odmah postaje plavo-zelenkasto, zatim crno-plavo, u dnu drške je crvenkasto (boje cvekle); miris je prijatan na gljive, a ukus je blag.

Plodonosi tokom leta i jeseni u belogoričnim šumama i parkovima u simbiozi sa različitim belogoričnim drvećem.

Ova gljiva je uslovno jestiva. Potrebno je pre upotrebe prokuvati u ključaloj vodi, a vodu prosuti. Tako spremljena gljiva se može dalje koristiti kao i obični vrganji.

Piše: Momčilo Daljev

Foto: Stevan Baluban

(Novembar 2026.)

razvojnifv.png

RAZNO

Izašao je novi broj revije Dobro jutro

Dragi čitaoci, od 18. oktobra možete čitati e-izdanje novembarskog broja revije Dobro jutro. Pretplatite se i saznajte prvi sve aktuelnosti

Srpska piramida – biser prirode

U istočnoj Srbiji uzdiže se planina Rtanj. Prepoznatljiva po svom piramidalnom obliku sa najvišim vrhom Šiljak (1565 m). Nalazi se

Domaći dugi

Među jesenjim sortama praziluka koje su otpornije na hladno vreme, kod nas se najčešće može naći domaći dugi praziluk. Ovo

Blagoja Dimitrijević uzgaja najbolje zečeve u svom kraju

U kavezima punim rasnih zečeva Blagoja Dimitrijevića iz sela Rakovac, kod Bujanovca, je uvek sve pod konac. Otuda su legla

Roditis – i vino i hrana

DAH GRČKE U VINARIJI BREG „Breg“, jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa vinarija u Srbiji, kojoj se može samo