Samo pre dve decenije riba se u Srbiji uzgajala u jezerima na površini od 12.000 hektara, danas na upola manje. Srbija za uvoz ribe izdvoji 100 miliona evra godišnje. Proizvođači su suočeni sa brojnih problema, a među najvećim je krađa ribe.
U neposrednoj blizini Zrenjanina na površini od 20 hektara prostire se ribnjak Duška Kovačića iz Mužljanskih ritova. Godišnja ulaganja po hektaru u proizvodnju kreću se oko milion dinara. Pored brojnih problema u ovoj proizvodnji na prvo mesto stavlja krađu ribe.
– Godišnje proizvedem oko pedeset tona konzumne ribe i negde oko vagona mlađi za narednu godinu, a od te konzumne ribe nekih do deset posto ove godine mi je ukradeno to se tačno vidi kada se izlovi da toliko fali. To je veliki problem i ne znamo šta ćemo sa tim, kad počne post pa do Božića, to je ne mo’š sačuvati. Mi na jedan kraj, ovi kriminalci i lopovi kako ih zovemo na drugi kraj – rekao je Duško Kovačić iz Mužljanskih ritova.
Slični problemi prate i ostale proizvođače ribe iz Mužljanskih ritova, a samo na tom malom prostoru nalazi se desetak ribnjaka.
Među njima je i ribnjak Darka Kenđela površine 35 hektara sa godišnjom proizvodnjom od 100 tona ribe, od čega se, kako nam on tvrdi, ukrade više od deset odsto.
– Problematiku krađe ribe se može gledati kroz prodaju ukradene ribe i sprečavati na svim poljima i kod prodaje i kod krađe a i procesuiranjem i lopova i onih koji kupuju kradenu ribu – naveo je Darko Kenđel iz Mužljanskih ritova.
Kako sprečiti ovu nelegalnu radnju, proizvođači očigledno to sami ne mogu rešiti.
– Treba akcenat staviti na kaznenu politiku jer zbog blagih kazni uvek se vrši povraćaj kriminala, blagog kriminala i sva ta kradena roba završava na tržnicama – rekao je Vitomir Grbić, bivši republički tržišni inspektor.
I pored svih problema gašenja dva velika ribnjaka Ečke i Barande, ovde se podiže sve veći broj malih ribnjaka, koliko treba uložiti za ribnjak površine od jednog hektara.
Za gradnju ribnjaka sa kompletnom infrastrukturom potrebno je uložiti oko petnaest hiljada evra i kako nam proizvođači kažu, minimalno pet do deset godina trebalo bi da prođe kako bi uložena sredstva i vratila.
Izvor: RTS
Foto: JVP „Vode Vojvodine“
