Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ Kraljica se vraća na presto

Kraljica se vraća na presto

377

Najstarija i nekada najrasprostranjenija autohtona sorta šljive u Srbiji okupila je do sada 50 proizvođača u Udruženju Crvena ranka. Njihova misija je povratak kraljice šljive u domaće voćnjake i zaštita autentičnosti šljivovice, koja je izvorno i nastala od autohtone ranke.

Udruženje Crvena ranka je zaživelo 2012. godine na Gledićkim planinama, u zaseoku koji se zove Rakija. U domaćinstvu porodice Veljovića iz Kraljeva, nove generacije zatekle su stare zasade ranke i počele njeno oživljavanje. Za desetak godina postojanja, od početnih desetak članova, udruženje danas broji preko 50 voćara i zaljubljenika rankovače.

Za tri godine 20.000 crvenjače

Početna ideja Veljovića bila je obnavljanje zasada pod ovom autohtonom sortom, zatim unapređenje i razvoj turističkih, ekoloških i tržišnih uslova i zaštita interesa proizvođača. Zadatak im je bio i da se za prve tri godine zasadi 20.000 sadnica ranke širom Srbije.

Taj cilj je ostvaren, ali je postignuto i mnogo više od toga. Svi mladi voćari koji žele da prave kvalitetnu rakiju, a takvih je sve više, dolaze, interesuju se i sade ranku. Oni koji su imali neke druge sorte, sada traže crvenjaču. Broj stabala crvene ranke u Srbiji i dalje je relativno mali. Takoreći na nivou statističke greške u odnosu na broj stabala ostalih sorti. Međutim, takav podatak nije obeshrabrujući. Naprotiv! Ljudi danas ponovo uče o njoj. Proces je bio spor, ali je počeo i to je najvažnije. Bili smo na ivici da izgubimo autentično blago. Danas se o ranki i rakiji od nje sve više priča, a koliko sutra sve više će se gajiti – kaže Dejan Veljović.

Nestala je u selu nastanka

U selu Gledić na 500 metara nadmorske visine Dejan i njegova supruga Dragana danas brinu o 3.000 stabala ranke. Neka stabla su već bila zatečena na imanju Draganine majčevine i od njih su nastale nove sadnice. Zaselak je nekada živeo od rakije, pa nije čudo ni što se zove Rakija. Pre Drugog svetskog rata u zabačenom, planinskom kraju svih osam domaćinstava je gajilo šljivu i peklo rakiju.

Rakiju su tada trgovci u karavanima odvozili sa Gledića i sva je pravljena od ranke. Posle rata ljudi su otišli iz ovog kraja. Proizvodnja rakije prešla je u okvire industrije, a primat su preuzele druge, hibridne sorte. Šume su progutale stare zasade. Ostalo je bilo tek poneko stablo, od kojih smo proizveli prve sadnice i tako je počela priča o vraćanju kraljice rakijske šljive na zasluženi presto – kaže Veljović.

Veljović je mišljenja da je ranka naša najznačajnija šljiva za proizvodnju rakije. Ujedno, ona je najrodnija sorta. Prepoznaje se pod imenom darosavka, jer postoje indicije da je nastala u selu Darosava kod Aranđelovca. Međutim, tamo je više nema. Zovu je još i ranovača, šumadinka, crvenjača i drenovka.

Ranke danas ima kod nas u svim krajevima zemlje. Ne možemo da kažemo da je potpuno nestala. Međutim, to su zapušteni voćnjaci. Stariji ljudi odavno ne mogu da brinu o njima. Ranka je nastala na ovom podneblju, rana je sorta.

Ne voli jednosortne zasade

Ranka je isključivo rakijska sorta i srpska šljivovica je izvorno nastala od nje. Prepoznatljiva je zbog tvrde koštice koja je slepljena uz meso, koja u fermentaciji i prilikom pečenja ne puca, ali daje specifičan ukus rakiji. Tu rakiju jednostavno ne možete da ne prepoznate. Čak i ako se u druge rakije stavi, ona će znatno popraviti kvalitet i osetiće se njen šmek. Krajem prošle godine napravili smo specijalnu seriju kupaže sa rankom od 300 jedinstvenih numerisanih flaša. Svaka je jedinstvena i ne postoji nigde više. U nekim bocama su destilati stari blizu 30 godina. Najmlađi destilat je deset godina – kaže Dejan Veljović.

Ranka neće roditi u jednosortnim zasadima, jer ima sterilan polen. Potrebne su joj druge sorte za oprašivanje. Najčešće su to ostale rakijske sorte poput metlaša, crnošljive ili trnovače. Mogu da posluže i pretežno zasađene čačanska rodna ili stenlej, zato što se vreme njihovog cvetanja podudara sa crvenom rankom. Cveta nekoliko dana pre požegače.

– Formirali smo rastilište, odnosno rasadnik. Sadnice dobijamo od izdanaka i gajimo ih do faze kada su spremne za sađenje. Svi zainteresovani osim sadnica dobijaju i savete i uputstva o gajenju. O njoj takođe treba brinuti, kao i o svakoj drugoj sorti. Ima krte grane koje se lome pod teretom roda ili od vetra. Nije imuna na aprilske mrazeve, pa je treba zaštititi – dodaje Veljović.

Ranka za razliku od požegače uspeva i na siromašnijem zemljištu. Relativno je otporna na gljivične bolesti. Daje jajast, srednje-krupan plod sa voštanom prevlakom. U zavisnosti od lokaliteta stiže za branje krajem jula i u prvoj polovini avgusta. Lako se razmnožava izdancima. Pre vađenja izdanaka treba proveriti da stablo nije zaraženo šarkom. Ako nije, posle opadanja lišća od zdravog stabla treba uzimati izdanke.

Za dobijanje kvalitetne rakije od ranke boje ćilibara trebalo bi ispoštovati nekoliko važnih pravila. Najpre, plodovi moraju biti zreli, a temperatura kada se šljive kupe što veća.

Kupe se samo one šljive koje su dobre za jelo. Obavlja se anaerobna fermentacija, frakciona i dvostruka destilacija. Fermentacija u drvenim kacama traje od 21 do 25 dana. Potom, kljuk prepečemo u bakarnim kazanima i tako dobijamo meku rakiju. Ona se zatim prepeče i stavlja u drvenu burad na odležavanje sledećim redosledom: tri meseca u novim hrastovim buradima, šest meseci u buradima srednje starosti i na kraju u starim hrastovim bačvama. Odležavanje ne sme biti kraće od 18 meseci. Šumadinka ima raskošan buke što je vrlo teško postići i nadamo se da će u foto finišu, kako kaže naš profesor Nikičević, pobediti i viski – kaže Dejan Veljović.

Kod hibridnih sorti koštica pre ubacivanja u kazan mora da se izvadi, kako bi se izbegla kiselost i prisustvo metanola zbog njenog pucanja. Crvena ranka je izuzetak, jer njena koštica ne puca. Koštica ne samo što ne puca, već daje terpentnost, ukus domaće rakije.

Piše : Biljana Nenković

Foto: Biljana Nenković i privatna arhiva Udruženja

Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.

Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.

Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.