Krilati grašak je tropsko povrće ali više nije retka biljka na našim prostorima. Najviše je seju i gaje ljubitelji neobičnih povrtarskih kultura iz hobija, kako zbog ploda, tako i zbog dekorativnosti. Izdvaja se po tome što su svi delovi biljke jestivi, te je ponekad u šali zovu samoposlugom. Sa ove biljke beru se skoro četvorougaone mahune.
Neobični plodovi imaju četiri nastavka sa zubastim ivicima koji podsećaju na krila letilica, te je zbog toga i tako prozvana na našim prostorima. Latinsko ime joj je Lotus tetragonolobus iz familije Papilionacea. Zanimljivo je da nije u srodstvu sa graškom, kakav se kod nas gaji, već je rođak asparagusa.
Krompir sa ukusom oraha
– Krilati grašak je retka mahunarka kod nas i pitanje je kakvu bi prođu imao kada bi se pojavio na pijačnim tezgama. Zato ga gaje isključivo ljudi kojima je hobi da imaju retke i egzotične vrste. Jednostavno im pričinjava zadovoljstvo kada u baštama uspevaju da odgoje neku neobičnu biljku za naše podneblje. Pogodna je za organsku proizvodnju i ima neuporedivo bolji ukus od komercijalnih sorti. Sadržaj proteina je identičan onom u soji, a u korenu ga ima 20 odsto više nego u krompiru – kaže Živojin Antić, odgajivač i kolekcionar retkih biljaka.

Plod krilatog graška može da se jede sirov i prerađen. Raste od 10 do 20 centimetara. Koren je takođe jestiv. Ima orašasti ukus. Pandan je i u kuhinji može biti zamena našem krompiru ili nekom drugom korenastom povrću. Jestivi su i listovi, cvetovi, kao i zrno. Plod se formira 60 dana od setve, koju je najpogodnije obaviti od aprila do juna. U slučaju rane setve, prvi plodovi stižu već u julu, a ako se kasnije poseje, svežih plodova ima do kasne jeseni.
Seje se u redove sa razmakom od 30-ak centimetara između biljaka i na dubini od pola centimetra. Razmak između redova je pola metra. Biljka može da raste kao žbun i kao puzavica, te joj je često potrebna potpora. Obično raste do metra visine ali postoje sorte koje mogu da narastu i do četiri metra. Podseća na naše lozice, te se može sejati uz ogradu.
Bogatstvo proteina, vitamina A i C, kalcijuma i gvožđa
Osim što je korisna zbog svežih plodova, izuzetno je dekorativna zbog cvetova u letnjoj sezoni. Za potporu se mogu koristiti i malo snažnije rešetke ili klasični špaliri, kao za vinograd. Ima jedinstvene purpurne ili tamnocrvene cvetove leptirastog oblika, koji su takođe jestivi i dodaju se u salate.
Odgovara joj humusno, dobro drenirano zemljište. Uspeva u toplom i vlažnom okruženju, a najviše joj odgovara temperatura od 25 stepeni kada je u punoj vegetativnoj fazi. Uspeva i u sušnim područjima ali tada je potrebno obilno navodnjavanje. Traži osunčane pozicije u bašti.
– Biljka u početku sporo raste, pa preporučujem odgajivačima da se ne obeshrabre, već da joj daju vremena. Krilati grašak nije preterano otporan na hladnoću i već na nula stepeni prestaće da raste. Ovo jeste višegodišnja biljka ali se kod nas gaji kao jednogodišnja. Mogla bi da bude značajna, jer fiksira azot u zemljištu. Nije joj potrebno đubrenje da bi dala dobar rod – dodaje Antić.
Mahune krilatog graška, osim proteina imaju visok sadržaj vitamina A i C, kalcijuma i gvožđa. Dobio je još i nazive kecipir i krilati pasulj. Po ukusu više podseća na boraniju ili šparglu, nego na grašak. Mahune su čvrste, te su pogodne za brzu termičku obradu. Mahune u preseku imaju oblik zvezde, pa se u pripremi jela obično tako i seče.
Piše: Biljana Nenković
(Novembar 2026.)