Насловна НАЈАВЕ Kupus u plastenicima ili na otvorenom

Kupus u plastenicima ili na otvorenom

463
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tekst i foto: Biljana Nenković

Proizvodnja kupusa moguća je tokom cele godine. Na istu površinu može da se sadi posle četiri godine, a za ranu proizvodnju može se iskoristiti zemljište posle spanaća i salate. Kasne sorte sade se posle graška, ranog krompira, ječma i pšenice. Može se gajiti na otvorenom i u zatvorenom prostoru, gde će dati podjednako dobar prinos, ako se poštuju pravila proizvodnje. Ljiljana Vuksanović, stručni savetnik u PSSS Kragujevac, kaže da je jesen pravo vreme za planiranje i pripremu kupusišta i na njivi i u plasteniku.

– Obrada zemljišta zavisi od preduseva i planiranog roka proizvodnje. Za ranu proizvodnju na otvorenom, u jesen, odmah po skidanju useva, obavlja se duboko oranje na 35 do 40 centimetara. Ako se čeka rano proleće, dubina oranja je od 15 do 18 centimetara, a zemljište se odmah površinski priprema. Kod kasne proizvodnje kupusa na otvorenom, odmah po skidanju preduseva ore se na 25 centimetara. Rano u proleće, ako je zemljište prezimilo s otvorenim brazdama, treba ga zatvoriti drljanjem. Neposredno pre sadnje obavlja se kultiviranje setvospremačem – navodi Ljiljana Vuksanović.

Rasađuje se u vlažnu zemlju

Kad je u pitanju đubrenje, Vuksanović navodi da se stajnjak unosi u količini od 40 do 50 tona po hektaru. Norme mineralnih đubriva za rane sorte su 120 kilograma azota, 150kg fosfora i 200kg po hektaru kalijuma. Za kasne sorte potrebno je 180kg azota, 200kg fosfora i 300kg kalijuma po hektaru.

– Kupus se rasađuje u vlažnu zemlju. Ukoliko nije bilo padavina, parcelu treba ovlažiti veštačkom kišom. Kad se biljke prime, treba obaviti kultiviranje, prihranu i okopavanje. Drugo prihranjivanje obavlja se kada lisna masa zatvori međuredni prostor. Broj navodnjavanja kreće se od 4 do 6 puta, pretežno veštačkom kišom. Kupus se seče kada glavica potpuno završi porast, odnosno, kada dostigne tehnološku zrelost. Kada glavice očvrsnu, lišće na temenu postaje glatko, a ovojni listovi žute i počnu da se suše. Berbu kupusa treba završiti pre nego što temperatura padne ispod minus 5 stepeni i treba izbegavati berbu po kiši, jer se glavice brže kvare – kaže Vuksanovićeva.

Odsečene glavice najbolje je odmah odneti s njive, a ako to nije moguće, treba ih ostaviti na gomilama i pokriti lišćem. Prinos kupusa na otvornom polju je od 40 do 60 tona po hektaru u ranoj proizvodnji, dok se u kasnijim rokovima gajenja ostvaruju viši prinosi, čak i do 100 tona s jednog hektara.S obzirom na to da kupus ima skromne potrebe, proizvodnja je moguća tokom cele godine. Tokom zime i ranog proleća gaji se u zaštićenom prostoru, u visokim tunelima i plastenicima. Naime, u toku kasne jeseni i zime kupus se može uspešno gajiti na ovaj način, bez dopunskog zagrevanja, jer odrasle biljke u fazi razvijene rozete mogu podneti temperaturu i od minus pet stepeni. Naravno, bolji rezultati se postižu u objektima sa grejanjem.

– Za ranu prolećnu proizvodnju najpovoljniji su topli objekti. Optimalna temperatura za kupus je od 18 do 20 stepeni. Viša temperatura od preporučene usporava obrazovanje glavice. Razvijena biljka u tehnološkoj zrelosti može da podnese i temperaturu od -8, a neke sorte i -17°C. Proizvodnja ranog prolećnog kupusa najbolja je u tunelima sa grejanjem, a srednje ranog i kasnoprolećnog u objektima bez grejanja. Rasad kupusa za gajenje u zaštićenom prostoru proizvodi se u kontejnerima ili u saksijama na kvalitetnom supstratu, a rasađuje se u fazi sa 3 do 4 prva lista. Sadi se na rastojanju od 50 do 60 centimetara između redova, i 35 do 40cm između biljaka u redu. Posle sadnje obilno se zalije. U toku vegetacije zaliva se svakih 7 do 10 dana s oko 20 litara vode po kvadratu. U objektima sa grejanjem održava se optimalna temperatura od 18 do 20 stepeni za vreme sunčanih dana, odnosno, oko 15 stepeni kada je oblačno. Noću temperatura treba da je niža za 4 do 5 stepeni. U objektima bez grejanja, pri izrazito niskoj spoljnoj temperaturi biljke se mogu dopunski pokriti plastičnom folijom, poput duplog tunela ili agrotekstilom – kaže naša sagovornica.

Prvo prihranjivanje obavlja se neposredno posle sadnje, a drugo pred početak formiranja glavice. U zavisnosti od stanja useva, može se primeniti folijarno prihranjivanje kompleksnim đubrivom. Izborom kultivara kupusa različite dužine vegetacije od ranih, 55 do 60 dana, pa do kasnih – 120 i više dana, berba u plastenicima može da traje i nekoliko meseci. Važno je naglasiti da kasnojesenji i zimski kupus moraju da budu zasađeni dovoljno rano, odnosno, do početka oktobra, kako bi biljke pre početka zime bile u fazi kada im dugotrajne niske temperature ne smetaju.

Ubrzati zavijanje glavice

Ovi povrtari na jugu Srbije sade kupus u plastenicima ispod duple folije, sa gustinom sadnje pola metra od reda do reda, i na 45 centimetara od korena do korena. Ovako retka sadnja je za njih idealna, jer biljka može da napravi glavicu. Da je gušća sadnja, istina, prinos bi bio veći, ali povrtari tako kasnije ulaze u berbu i gube na ceni.

U plasteničkoj proizvodnji cilj je stimulisati kupus da što ranije zavije glavicu. Iz njihovog iskustva, kupus ne voli azot kada treba da formira glavicu, već je potrebno „preseći“ ga kalijumom. Glavice se seku kada dostignu oko 1,2 kilograma. Ovi zasadi u plasteniku tretiraju se samo jednom, i to fungicidima.

Zimi je najvažnija prihrana i zalivanje

Selekcije kupusa s izuzetno kratkom vegetacijom od 55 dana moguća je i u Srbiji, čak i kada su zime izuzetno hladne. U selu Stajkovci povrtari gaje u plastenicima takav kupus i tvrde da je presudno dobro i kvalitetno đubrenje gel đubrivima, kao i folijarna prihrana aminokiselinama, kako bi biljka lakše podnela stres zbog niskih temperatura.

Kupus u plastenicima može da se sadi i tokom januara i stići će na berbu krajem marta, početkom aprila. Za uspešnu proizvodnju kupusa u plastenicima potreban je sistem za navodnjavanje kap po kap, ali je poželjno zalivanje i preko rasprskivača. Ovaj sistem je za proizvodnju kupusnjača odličan kada je viša temperatura, jer ujedno hladi prostor. I preko jednog i preko drugog sistema istovremeno mogu da se dodaju gel đubriva, koja otpuštaju hranljive materije postepeno.