PREOBRAŽENJE HRISTA I PRIRODE
Na gori Tavor se Hristos pred apostolima i u prisustvu Mojsija i proroka Ilije preobrazio i njegovo lice zasijalo je kao sunčeva svetlost, a odežda postala bela kao sneg. U tom trenutku njegova božanska priroda postala je vidljiva u očima njegovih učenika.
U istom trenutku pojavio se i sjajan oblak. Iz njega se čuo glas Boga Oca koji je rekao: „Ovo je moj ljubljeni Sin koji je po mojoj volji. Njega slušajte“.
Menja se list u gori i kamen u vodi
Isus je ovim događajem pokazao trojici svojih apostola – Petru, Jakovu i Jovanu deo svoje božanske slave pred raspeće i dao im snagu da ne izgube veru kada ga budu videli na krstu.
Veliki praznik Preobraženje je posvećen ovom događaju. Za njega se vezuje verovanje da priroda od tog dana počinje da se menja, iako se obeležava u jeku letnjih vrućina. Kaže se da se tog dana preobražava list u gori i kamen u vodi, te da jesen samo što nije zakucala na vrata. Prepoznaje se po tome što dani postaju kraći, već poneki list žuti i opada sa stabala, a voda u rekama je hladnija i nije za kupanje.

Vatre i dim iz odžaka u predvečerje mirišu jače i drugačije, zbog rose, a nekada su se u vinogradima i vinjagama brali prvi grozdovi i isprobavalo se grožđe. U znak zahvalnosti prirodi na berićetnom rodu, u crkvama se osveštavalo grožđe i ostalo voće pristiglo i dozrelo u avgustu.
Dan mira i slavlja
Događaj, kada se božanska priroda sina Božjeg učinila vidljivom, u pravoslavlju se ubraja u 12 velikih Hristovih praznika. Na istoku se slavi od sedmog veka, a zapadna crkva unela ga je u kalendar 1457. godine.
Ovaj praznik se oslovljava i kao letnje Bogojavljenje. Veruje se i da se na ovaj praznik, koji se uvek slavi 19. avgusta, nebo otvara u gluvo doba noći i tri puta preobražava. Ali, ko to vidi izgubiće razum, ako to drugima obelodani.
Dan treba provesti u miru i slavlju, spremajući ribu za trpezu, jer Preobraženje pada u vreme Gospojinskog posta.
Verovanja i običaji
Za Preobraženje se vezuju i mnogobrojna narodna verovanja i običaji. Prema rasprostranjenom verovanju, na Preobraženje ne valja preko dana spavati, jer ko tog dana spava, preobraziće se, pa će cele godine biti – pospan. Smatra se da nije dobro plakati na Preobražanje, ni zlo misliti, jer tako privlačimo neprijatna osećanja tokom cele godine. Isto tako ne valja da ljudi dan provedu u kafani – da im ne pređe u naviku i da ne postanu raspikuće. Preobraženje pada u vreme Gospojinskog posta koji su, uglavnom, žene postile ali tog dana je običaj da niko, bez izuzetka ne mrsi. U nekim krajevima u Srbiji, na Preobraženje se beru lešnici i preko cele godine čuvaju za lek. Verovalo se da će, kada se bolesniku daju takvi lešnici da ih pojede, on ozdraviti. Ponegde su na Preobraženje žene deci vezivale crvenim koncem paricu oko vrata da ih čuvaju od uroka. Bio je običaj da devojke i žene tog dana odrade od svakog ženskog posla pomalo, kako bi cele naredne godine bile vredne i sve im išlo od ruke. U pravoslavnim hramovima se na Preobraženje iznosi i blagosilja novi rod grožđa, koje se prema pravoslavnom srpskom običaju, prvi put jede na ovaj praznik.
Piše: Biljana Nenković