Jedan od prvih, ali i najvažnijih izazova sa kojim se susreće pčelar početnik jeste uzgoj matica. S obzirom na to da su početni pčelinjaci uglavnom manji, a da postoji mnogo metoda uzgoja, uvek je sigurnije započeti sa manje zahtevnim tehnikama. Time se stiče neophodno iskustvo i samopouzdanje.
Iz biologije medonosnih pčela poznato je da pčelinje društvo izgrađuje i neguje larve u matičnjacima, od kojih će sebi proizvesti nove matice, u sledećim situacijama: pri nagonu za prirodno rojenje, tokom takozvane tihe smene matica ili kada iz bilo kojih razloga, ostane bez matice. U poslednjem slučaju, ključno je da društvo na raspolaganju ima mlade radiličke larve u radiličkim ćelijama, od kojih će odnegovati mlade matice. Upravo na ovom principu zasnivaju se gotovo sve metode planskog izvođenja matica. Njihova glavna prednost je što pčelar dobija mogućnost da, uzimajući materijal od po svemu najboljih, najproduktivnijih i najzdravijih društava, istovremeno obavlja i selekciju na pčelinjaku, poboljšavajući genetski potencijal svojih pčela.
Od jajeta do kraljice
Razvoj matice je fascinantan proces koji počinje polaganjem oplođenog jajeta u standardnu radiličku ćeliju. Tek kasnije, kada pčele odluče da iz te larve odgoje maticu, one proširuju radiličku ćeliju i dograđuju je u matičnjak. Nakon tri dana, iz jajeta se pojavljuje larva, koja se, za razliku od larvi radilica i trutova, isključivo i obilno hrani matičnom mleči tokom celog larvenog stadijuma. Ova jedinstvena ishrana podstiče njen ubrzan rast i razvoj reproduktivnih organa. Nakon otprilike pet i po dana larvenog razvoja, pčele zatvaraju matičnjak, a larva se unutra presvlači u lutku. U narednih oko sedam i po dana lutka se transformiše, razvijajući sve odrasle organe.

Ukupan razvoj matice, od jajeta do izleganja, traje oko 16 dana. Nakon izleganja, mlada matica uništava preostale matičnjake i nakon nekoliko dana, kreće na svoj svadbeni let gde se pari sa trutovima. Po povratku u košnicu, matica počinje da polaže jaja, preuzimajući svoju ključnu ulogu vođe zajednice.
U mađarskom, a i našem pčelarstvu, ime dr Ereš-Pal Zoltana vezuje se za promociju i optimizaciju jednostavnih, ali efikasnih metoda uzgoja matica, posebno pogodnih za amaterske pčelare. Njegov pristup omogućava dobijanje kvalitetnih matica uz minimalnu opremu i intervenciju. Za ovu metodu, ključna je prethodna priprema posebnog okvira. On se sastoji od standardnog rama za košnicu, ali sa inovativnim dodatkom u gornjem delu: razuprtom letvicom od šper-ploče debljine 3-4 mm, široke oko 20 mm i dugačke od jedne do druge bočne letvice rama. Ova letvica se sa svake strane učvrsti ekserčićima tako da se može okretati oko njih, poput šarki na vratima, čime zauzima horizontalan ili vertikalan položaj.
Piše: prof. Dejan Kreculj