Piše: Svetlana Mujanović
Njive na kojima se gaje biljke u sistemu organske poljoprivrede svake godine su sve brojnije i veće, ali taj prelazak iz konvencionalne na organsku proizvodnju ipak sporo ide. Troškovi su veliki, a plasman nije uvek siguran. To je iskusio i Goran Tasić iz sela Korbevac kod Vranjske banje, koji je ceo posed pretvorio u veliku organsku njivu. Najviše je voća, zbog plodosmene i ratarskih biljaka, među povrćem neprikosnovena je paprika, a nađe se i po koji ar paradajza, krastavca, cvekle, šargarepe…
Kao veliki zaljubljenik u biljke, Goran se ne žali na poslove. Sve radi iz ljubavi i, kako nalažu pravila ove proizvodnje, završio je i kurs za organsku proizvodnju, išao na studijska putovanja po okolnim zemljama, obilazio organske proizvođače, njegovo imanje je edukativni centar za vranjanske srednjoškolce i studente, ali…
To „ali“ puno smeta svim proizvođačima organske hrane. Plasman je prepušten svakom pojedinačno. Goran je to na vreme uvideo, pa sve što proizvede preradi, a na imanju je otvorio etno brvnaru u kojoj prodaje svoje proizvode. Zato može da kaže da mu je organska proizvodnja isplativa.
Krave i gliste u „fabrici“ organskog đubriva
Za vreme trogodišnje konverzije, dok nije prešao na pravu organsku proizvodnju povrća, Goran je započeo i proizvodnju organskog đubriva. Zapatio je kalifornijske gliste, obezbedio im sav komfor – sistem za zalivanje i senčenje, a kvalitetne hrane je bilo na pretek. Nabavio je i dve krave da „prave“ stajnjak koji je opet išao u leje sa glistama. Tako je na imanju porodice Tasić organskog đubriva, koje manjka svim proizvođačima organske hrane, bilo u izobilju, a ima ga i sada.
