U organizaciji Udruženja za krompir Srbije, u Guči je u petak, 8. avgusta, na dan svečanog otvaranja 64. Dragačevskog sabora trubača, održan prvi nacionalni sastanak o krompiru.

Milić Domanović, v. d. direktora Centra za krompir iz Guče i nekadašnji zamenik predsednika Skupštine Savezne grupacije za unapređenje proizvodnje, prerade i prometa krompira Jugoslavije iz 1980-tih godina, istakao je da je osnivanje Udruženja za krompir Srbije bilo preko potrebno, između ostalog, i zbog organizovanja ovakvih sastanaka, na kojima se otvaraju ključna pitanja o proizvodnji ove značajne poljoprivredne kulture.
On je naveo da su gotovo nestale sve domaće srpske sorte krompira na tržištu, jer nisu izdržale konkurenciju uvoznih i da izuzetak predstavlja „Dragačevski mesečar“, koji je ozdravljen u Centru za krompir.

– Sve veći problem u proizvodnji predstavlja suša, zatim uvoz semenskog, konzumnog i industrijskog krompira, pomfrita, skroba i drugih proizvoda od ove povrtarske kulture, u vrednosti od oko 80 miliona evra godišnje. Sa druge strane, izvoz naše zemlje, u prvom redu čipsa i drugih proizvoda od krompira iznosi oko 60 miliona evra, pa tako nastaje spoljnotrgovinski deficit Srbije od 20 miliona evra – zaključio je Domanović. – Srbija je poslednjih godina postala redovan uvoznik više od 40.000 tona konzumog, ali i industrijskog krompira za potrebe prerade u čips, jer fabrikama nedeostaje skoro 20.000 tona sirovine. Cene na domaćem tržištu su prilično mirne, a kvalitetan krompir proizvođači prodaju na veliko za 35 do 45 dinara po kilogramu. Sa ovim cenama mogu biti zadovoljni samo proizvođači koji imaju prinose preko 35 tona krompira po hektaru, a takvih proizvođača je malo. Nema sumnje da će potrebe za uvozom konzumnog krompira ponovo premašiti 40.000 tona, ali se nameće pitanje odakle će se krompir uvoziti i po kojim cenama. Nije sporno da li tržištu Srbije treba krompir iz uvoza, već da li za koliko-toliko zaustavljanje daljeg pada domaće proizvodnje treba uvesti prelevman ili ograničenu sezonsku carinu na recimo period oktobar-januar, ili oktobar- februar kako bi se domaća proizvodnja u kraćem periodu od 4-5 meseci zaštitila od robe koja dolazi sa razvijenih tržišta gde su proizvođači pre više godina uz podsticaje izuzetno dobro opremljeni sa mehanizacijom i skladištima, a uz to imaju i neuporedivo povoljnije klimatske i meteorološke prilike za proizvodnju krompira. Prema sadašnjim procenama vrlo je moguće da će se u zemljama severo- zapadne Evrope, Poljske i Belorusije krompir nuditi po damping cenama, odnosno znatno nižim od cene koštanja – objasnio je dr Živko Bugarčić. A da postoje veliki problemi u proizvodnji krompira naveo je i poljoprivrednik Dejan Vučković iz Zablaća koji uzgaja krompir na oko 15 hektara. Nekontrolisani uvoz krompira je okarakterisao kao najveću opasnost za ratare, kao i sve izrazitiji uticaj klimatskih promena, koje uzimaju sve veći danak ovoj proizvodnji.