Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ NEOBIČNE RUKOTVORINE ALEKSANDRA JURIŠINA IZ BEČEJA: Trista gitara samoukog zaljubljenika u drvo

NEOBIČNE RUKOTVORINE ALEKSANDRA JURIŠINA IZ BEČEJA: Trista gitara samoukog zaljubljenika u drvo

338

U porodici Jurišin iz Bečeja neguje se ljubav prema drvetu, a glava porodice Aleksandar važi za jednog od najboljih samoukih majstora za izradu akustičnih gitara. Ovaj zanat ispekao je koristeći internet. Od malih nogu je gajio ljubav i sklonost prema obradi drveta. Sve je počelo kada je poželeo da ima svoju gitaru na kojoj bi učio da svira, a kako mu je sticajem okolnosti nedostajalo novca za ovaj hobi, rešio je da uzme stvar u svoje ruke.

Piše: Zorana Ljubojev

Prvu gitaru napravio sam od šperploče. U to vreme nisam ni imao radionicu, na hoklici sam sekao drvo, snalazio sam se kako sam znao i umeo. Danas, kada je pogledam, ne liči mi ni na šta, ali tada sam bio oduševljen svojom prvom gitarom. Sledeći model napravio sam od jasena, iako se akustične gitare ne prave od tog drveta. Tako su izgledali moji počeci – priseća se Aleksandar Jurišin, koji inače danas ne svira gitaru.

Bira domaće drvo, ali i uvozi

Do danas je napravio oko 300 modela. U njegovoj radionici rodile su se klasične gitare, akustične gitare s metalnim žicama, archtop gitare, soprano ukulele i tenor ukulele modeli, a najnovije su takozvane “džipsi džez” gitare. Sve pravi po želji i potrebi svojih naručilaca.

Najvažniji deo kod akustičnih gitara je prednja ploča, jer je ona glavna za proizvodnju zvuka. Ukoliko se ne uradi kako treba, može doći do deformacije, do pucanja. Potom, važni su pragovi na vratu. Milimetri su u pitanju i, ako pogrešite, gitara gubi funkciju. Nisu dozvoljene nikakve greške – objašnjava Jurišin.

Za jednu gitaru potrebno mu je oko mesec dana. Najbolji su oni komadi drveta koji tavore u šupama i na tavanima i po dve decenije, zbog čega su idealno suvi i spremni za obradu. Izbor materijala zavisi od toga koji zvuk želite da dobijete, objašnjava naš sagovornik.

Mnogo stvari je u igri – veličina gitare, dubina, oblik. Za bluz zvuk je dobar mahagoni koji proizvodi mutan ton. To se odnosi na leđa i stranice. Za širok spektar žanra kažu da je dobar palisander, mada je on cenovno mnogo skuplji od našeg oraha. Gitara napravljena od tog drveta, u kombinaciji sa smrekom i kedrom, koji se uglavnom koriste za prednju ploču, projektuje dobar zvuk. Uglavnom se trudim da koristim naše domaće drvo, ako baš moram onda poručim neke komade iz inostranstva, a to podrazumeva da je neophodan sertifikat koji je najčešće skuplji od samog materijala – kaže Aleksandar i dodaje da, zahvaljujući prijateljima koje ima u zemljama Evropske unije, uspeva da jednostavnije nabavi neophodne materijale za gradnju.

Naša kruška za Sergeja Lavrova

Njegove gitare poseduju razni ljudi – od nezaposlenih, preko kurira, doktora pa do profesionalnih muzičara. Veći deo nalazi se u Srbiji, mada su pojedini primerci otišli u Hrvatsku, Švedsku, Nemačku, Island, Letoniju, Norvešku. Zanimljivo da je upravo jedan njegov model pre dve godine završio u rukama šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova.

Jednog petka dobio sam poziv od našeg Ministarstva spoljnih poslova i rekli su mi da im treba gitara za jednog veoma važnog gosta. Nisu mi rekli o kome je reč. Trebalo je da napravim gitaru do utorka, srećom sam kod kuće imao jednu, započetu od naše domaće kruške. To je jedini model koji sam napravio od te vrste drveta. Dan i noć smo radili na toj gitari i uspeli smo da je završimo na vreme. Gitaru je uručio tadašnji ministar spoljnih poslova Ivica Dačić. Inače, u pitanju je najpoznatiji i najtraženiji model koji nosi naziv “tri nule”. To iskustvo je zaista bilo neverovatno – ponosno priča naš sagovornik i dodaje da je graditeljima gitara teško da se izbore s firmiranim gitarama.

Naš narod je takav da više voli da gore piše „fender“, „martin“ ili „gibson“, nego da uzme gitaru koja je tri puta jeftinija od svetskih proizvođača, a s kvalitetom nismo baš tri puta nižeg ranga, iskren je on.

Ipak, za istinske ljubitelje gitara, ručno izrađen instrument po meri je stvar prestiža. Kada je 2011. godine počinjao da se bavi ovim zanatom, Bečejac nije razmišljao o tome, već o „groznici gradnje akustičnih gitara“, koja ga, na sreću mnogih gitarista koji sviraju njegov instrument, ni dan-danas nije napustila.

Ljubav prema drvetu preneo je na suprugu Jelenu, koja je pre dve godine počela da izrađuje drvene foto-albume.

Umesto da radim za nekog, rešila sam da počnem nešto svoje. U radionici smo imali CNC mašinu koju sam proučila uz pomoć supruga i interneta i počela sam da istražujem na koji način bih mogla da je iskoristim. Nekada su postojali slični foto-albumi s uglovima, koje su imali naši preci. Odlučila sam da “oživim” to, ali da ih modernizujem. Korice su od drveta i kože. Prilikom proizvodnje koristim šperploču od breze, koja je mekana, odlična za rad i daje jako lep kontrast. Nabavili smo i laser pomoću kojeg graviram. Sve radim po želji kupaca – objašnjava Jelena.

U ovom poslu ima pomoć i sina Nikole (8). On s mamom šmirgla i lakira korice albuma, koji se uglavnom kupuju kao pokloni za svadbe, krštenja i druge važne događaje. Upravo u tome leži zadovoljstvo kad čovek radi za sebe i kad ima porodični posao: što ima tu slobodu i lepotu uživanja u zajedničkim aktivnostima koje produbljuju međusobne odnose, razvijaju maštu i kreativnost. Malo ljudi može da kaže da radi ono što voli, a Aleksandar i Jelena su jedni od njih.