Насловна ТЕМЕ ЗДРАВА ХРАНА Ni žega, ni suša, ni kiša ne smetaju leblebiji

Ni žega, ni suša, ni kiša ne smetaju leblebiji

311

Piše: Vesna Savić

Dok su mnoge ratarske kulture zbog visokih temperatura, a nedovoljno padavina, pretrpele ogromne štete, to se, na svu sreću, nije dogodilo s leblebijom. Pokazalo se da ovogodišnja afrička klima nije naudila ovoj mahunarki i da s razlogom važi za jednu od najotpornijih na sušu. To nam potvrđuje i Nemanja Mirilov iz Bačkog Gradišta, po mnogima pionir u proizvodnji leblebije kod nas, koji se već šest godina bavi proizvodnjom, a nešto kraće i preradom i prodajom ove visokohranljive, ali kod nas još uvek nedovoljno poznate korisne namirnice. Na pitanje kako je suša uticala na prinose leblebije, Mirilov posle avgustovske žetve potvrđuje da su prinosi bolji nego lane i da nema razloga za nezadovoljstvo. 

– Imamo prinos od 800 do 1.200 kilograma po katastarskom jutru, dok je prošle godine iznosio oko 500kg po jutru. Pokazalo se da je kiša pala u pravo vreme, a s obzirom na to da je leblebija tropska biljka, ona sama crpi vodu. Najveća joj je potreba za vodom u vreme formiranja pupoljaka i u cvetanju. Proizvodnja ove mahunarke nije preterano komplikovana i ne iziskuje mnogo ulaganja. Procene kazuju da je potrebno uložiti oko 60 evra po jutru.

 Leblebija za 100 ili 110 dana završava vegetaciju. Može da se gaji u monokulturi. Idealno vreme za skidanje useva je kraj jula i početak avgusta. Neki proizvođači seju je 25. februara, žanju paralelno sa pšenicom i na parceli na kojoj je bila zasnivaju proizvodnju suncokreta. Poljoprivrednici koji imaju ječam i žanju ga krajem maja i početkom juna, na strništima, bez mnogo obrade seju leblebiju koja se zatim žanje, u zavisnosti od vremenskih prilika, u septembru ili oktobru. Praktično, ako je setva 15. jula, žetva je 15. oktobra. Ovaj posao obavlja se žitnim kombajnom, na koji se stavlja sito za soju. Pakuje se u vreće i lageruje u podno skladište. Tako uskladištena može dugo da stoji.

– Nama je u interesu da se leblebija što više seje. Ove godine je, zajedno s kooperantima, posejano 120 jutara. Prvo smo zamislili da nastupamo preko Udruženja proizvođača leblebije, ali smo shvatili da nam to nije najsrećnije rešenje, pa ćemo videti kako da proizvodnju, preradu, a pogotovo prodaju učinimo boljom i organizaciono efikasnijom. Pre svega mislim na promociju i izlazak na domaća i strana tržišta. Cilj je da čitav lanac proizvodnje, od setve pa do plasmana, bude pod kontrolom samih proizvođača – objašnjava ovaj mladi proizvođač.

Mirilov napominje da svakom proizvođaču, kooperantu, ostaje čisto oko 100.000 dinara po jutru. Najveći trošak u ovoj proizvodnji je radna snaga, potrebna za okopavanje, jer je reč ne o čisto organskoj proizvodnji, već,o „prirodnoj i tradicionalnoj“, što znači da se herbicidi ne koriste, a đubrenje se obavlja kompostom od koprive.

Prvo seme nabavili smo iz Rusije i Grčke, zatim iz Libije i Italije. Sada koristimo vlastito seme koje se ostavlja za narednu sezonu, kako su to radili i naši dedovi. Vraćamo se korenima, što je i cilj naše asocijacije, možemo je nazvati i zadrugom – da se vratimo starim vrednostima i preko njih zakoračimo u budućnost. Sada uzgajamo i crnu leblebiju – Kala Chana, čije smo seme nabavili pre koju godinu, umnožavali ga setvom u bašti i sada imamo posejana četiri katastarska jutra i među prvima smo u Evropi koji gaje ovu sortu.

Brašno, griz, mekinje, testa…

Da li su ovladali svim tajnama leblebije, pitamo? 

– Učimo stalno. Uvek se nešto novo pojavi – potvrđuje naš sagovornik. Nemanja nastoji da okupi što veći broj poljoprivrednika koji će zasnivati proizvodnju ove mahunarke na površini ne većoj od 2,5 hektara, jer je ovo optimalan obim proizvodnje za jednu porodicu koja tri puta tokom meseca može da ode do njive, da pogleda usev, oseti biljku, iščupa korov… Brašna iz proizvodnog programa PG „Mirilov“ se dobijaju prirodnom, tradicionalnom hladnom metodom „kamen o kamen“, što znači da se melje celo zrno 10 do 20kg na sat… Paleta proizvoda (fino brašno, griz i mekinje, testa …) sve je bogatija i raznovrsnija. 

Sirova leblebija bogata je mineralima (gvožđe, cink) i vitaminima (A, B6, C). Ima nizak glikemijski indeks za one koji brinu o težini. Bogata je kalcijumom i gvožđem, a uz sveže povrće predstavlja savršeni obrok bez holesterola. Kuvana leblebija ima gotovo duplo više gvožđa od iste količine mesa.