Omiljen na trpezi, ali ne i u bašti

Praziluk je za potrošače omiljeno povrće, ali ga proizvođači nerado gaje. Mnogi u šali kažu da je to najrazmaženije povrće u bašti, jer traži puno i sve mora da bude na vreme. Ovo povrće može da se proizvede direktnom setvom semena na otvorenom polju što se retko radi, i iz rasada što je naša praksa iz više razloga. Praziluk se proizvodi uglavnom na malim gazdinstvima i na malim površinama. Ima dugu vegetaciju – oko šest meseci. Niče za dve-tri nedelje posle setve i u periodu do berbe treba održavati redovnu vlažnost setvenog sloja, a da se ne stvori pokorica.

Pre sadnje treba isplanirati broj potrebnih biljaka rasada, a to zavisi od vremena berbe, ranostasnosti, gustine sadnje, osobine sorte ili hibrida itd. Za parcelu od 10 ari potrebno je od 12.000 do 50.000 biljaka. Za setvu se koristi sveže i kvalitetno seme dobre klijavosti, jer je poznato da seme praziluka relativno brzo gubi klijavost. Zato, ako smo prinuđeni da sejemo staro seme, prethodno ga treba potopiti u vodu i proveriti klijavost. Seme koje padne na dno ima skoro stoprocentnu klijavost, a šturo koje pliva po površini vode, nije klijavo i mora se odbaciti. Za parcelu te površine dovoljno je 5 grama semena koje se poseje na jedan kvadratni metar i na dubinu do jednog cm.

 Vreme proizvodnje rasada, računajući od setve do sadnje, a uzimajući u obzir dug period klijanja, može da bude skoro dva meseca. Naklijavanje semena u mlakoj vodi u kojoj treba da odstoji najmanje tri dana, i tretman biljnim hormonima rasta i ostalim biostimulatorima, može znatno da skrati ovaj period, ali i da osigura veći broj kvalitetnih biljaka za sadnju.

Praziluk nije veliki probirač zemljišta, ali ono treba da ima neutralnu pH  vrednost, da je bogato humusom i ocedito. Na manjim površinama može da se seje sukcesivno, svakih desetak dana. Kod nas se na otvorenom seje od kraja aprila ili u maju, pa do početka juna za jesenju ili ranu zimsku potrošnju, odnosno sadi se tokom juna ili do polovine jula u postrnoj sadnji. Ima proizvođača koji praziluk sade u plastenike u kojima može da se čuva sve do jačih mrazeva. Za ovu, kasniju sadnju treba tempirati i setvu, jer od setve do berbe prođe 3 do 4 meseca.

 Rasad je spreman za sadnju kada dostigne visinu 15 do 20 cm a pseudostablo debljinu olovke. Pred rasađivanje biljke treba oprskati sistemičnim insekticidom protiv lukove muve. Rasad može da se proizvede s pikiranjem ukoliko se seje krajem zime i gaji u grejanim prostorijama u kojima se temperatura, u vreme nicanja podesi na 18 do 24 stepena i on je namenjen za ranu proizvodnju. Međutim, u našim uslovima to je retkost, jer prodajna cena praziluka retko kada može da pokrije troškove proizvodnje.

Rasad se obično proizvodi bez pikiranja i čupa neposredno pred rasađivanje ili prodaju.

Neki proizvođači, čim ga rasade, biljkama skrate listove da bi se smanjila transpiracija i rasad lakše primio, ali takve biljke boluju 10 do 15 dana, što produžuje proizvodnju i traži češće zalivanje do primanja. Kako bi se izbeglo bolovanje, ovo povrće se sve češće proizvodi setvom u plastične ili stiroporske kontejnere ili u čaše, ponekad i u tresetne saksije ili kocke, naročito kad je u pitanju hibrid. Seje se se po jedna semenka u rupu i tu raste do rasađivanja. Ovakav način proizvodnje rasada ima velike prednosti, najviše zbog toga što se ne povređuje koren i tako biljka ne boluje, ne zaostaje u porastu i skraćuje se vreme proizvodnje.

Piše: dipl. inž. Dragomir Radić

Foto: Shutterstock

razvojnifv.png

RAZNO

Srpska piramida – biser prirode

U istočnoj Srbiji uzdiže se planina Rtanj. Prepoznatljiva po svom piramidalnom obliku sa najvišim vrhom Šiljak (1565 m). Nalazi se

Domaći dugi

Među jesenjim sortama praziluka koje su otpornije na hladno vreme, kod nas se najčešće može naći domaći dugi praziluk. Ovo

Blagoja Dimitrijević uzgaja najbolje zečeve u svom kraju

U kavezima punim rasnih zečeva Blagoja Dimitrijevića iz sela Rakovac, kod Bujanovca, je uvek sve pod konac. Otuda su legla

Roditis – i vino i hrana

DAH GRČKE U VINARIJI BREG „Breg“, jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa vinarija u Srbiji, kojoj se može samo

Istočnoevropski ovčar Kajzer – pas sa dušom

Onako visok i snažan, sa podignutim ušima, jakim kostima i dobro razvijenim mišićima istočnoevropski ovčar po imenu Kajzer, vlasnika Aleksandra