ZAŠTO JE STAJNJAK TOLIKO VAŽAN ZA VOĆKE
Zašto je stajsko đubrivo najznačajnije od svih hraniva, često i nezamenljivo? Krajem svake jeseni i početkom zime voćari s nedovoljno iskustva se često pitaju zbog čega se toliko potencira unošenje stajnjaka u zemljište u voćnjaku kada se ta hraniva, koja se u njemu nalaze, mogu nadoknaditi i kroz mineralno đubrivo. Pa, da pojasnimo.
Značaj stajskog đubriva za uspešno gajenje voćaka je nemerljiv. Pre svega je prirodno, najekonomičnije i za okolinu najprihvatljivije. Vrednost stajskog đubriva zavisi od njegovog sastava, a on se dosta razlikuje, u zavisnosti od vrste domaće životinje od koje je dobijen. Uglavnom, uz osnovne hranljive elemente (N, P, K), stajsko đubrivo sadrži i druge važne mineralne materije, kao i mikroelemente bez kojih je poljoprivredna proizvodnja nezamisliva (Zn, Cu, B, Mg, Fe, Mn itd).
Pravilno skladištenje i korišćenje stajskog đubriva u velikoj meri smanjuje upotrebu mineralnih đubriva. Ipak, mora se voditi računa koja se količina stajskog đubriva izvozi na poljoprivrednu površinu, kako ne bi došlo do izlivanja štetnih materija i zagađenja površinskih i podzemnih voda, a kako bi se istovremeno najviše iskoristile hranljive materije i druga korisna svojstva stajnjaka.
Ovo organsko đubrivo se dodaje zemljištu prilikom podizanja zasada. Tada se radi tzv. meliorativno đubrenje, kao mera popravke biohemijskih osobina zemljišta. Ako se đubre zasadi u rodu, stajnjak se dodaje u jesen, prilikom duboke obrade zemljišta. On se unosi u ovom periodu da bi slabo pokretljivi hemijski elementi iz njega, kao što su R (fosfor) i K (kalijum), pod uticajem padavina tokom zimskih meseci, mogli da se spuste u zonu korenovog sistema, gde će biti razloženi na jedinjenja koja biljka može lako da usvaja preko korenovih dlačica. Velika je greška kod naših domaćina što stajnjak unose tokom čitave godine i na taj način ne iskoriste adekvatno ovaj resurs.
Stajnjak pre svega povoljno utiče na zemljište, tako što popravlja vodno-vazdušni-toplotni režim i unosi organsku materiju u kojoj su makro i mikro elementi lako dostupni gajenoj voćki, a svojim neutralnim pH pomaže u smanjenju kiselosti naših zemljišta koja, kako godine bez stajnjaka odmiču, na nekim parcelama postaje sve alarmantnija. Da bi se koristio u voćnjacima, stajnjak mora biti zgoreo tj. star i prerađen, jer samo takva organska materija u sebi ima pomenuti sadržaj biogenih elemenata i blagotvoran uticaj na zemljište i biljke koje se na njemu gaje.
Nije važno samo obezbediti određenu količinu stajnjaka koji će se rasturiti po voćnjaku, bitno je i kako se to radi jer postoji određeni „redosled poslova“. Posle iznošenja, potrebno ga je u što kraćem vremenskom intervalu, a najbolje odmah, spustiti bliže zoni korenovih dlačica. To se radi oranjem, tanjiranjem, tilerisanjem itd. da bi se što više smanjili gubici hranljivih materija iz stajnjaka. Zbog svega toga, stajsko đubrivo treba tretirati kao vredan proizvod na gazdinstvu i tako sa njim treba i upravljati, koristeći ga za dobrobit svake biljne proizvodnje, pa i voćarske.
Piše: Dipl. ing. Srđan Stanojlović, PSS služba u Valjevu
