Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Sadnja odmah posle pripreme, da se ne gubi vlaga i toplota

Sadnja odmah posle pripreme, da se ne gubi vlaga i toplota

269
Foto: Shutterstock

Kada se u pozno proleće i rano leto uberu grašak, kupusnjače, povadi krompir, požanju pšenica i ječam, kod neveštih domaćina i onih koji nisu u prilici da parcele navodnjavaju, njive često dugo ostaju prazne i neiskorišćene. Vičniji povrtari s bogatijim iskustvom, koriste ih za letnju, postrnu ili drugu setvu. Do sredine ovog meseca mogu da se seju krastavci, tikvice, cvekla, spanać, šargarepa i još neke vrste povrća.

Međutim, uspešna proizvodnja, posebno kao drugog useva, ne može se ostvariti bez navodnjavanja. Odmah posle skidanja prve biljne vrste, zemljište se plitko obradi, ne dublje od 15 do 20 centimetara. Ako se koristi stajnjak, treba da je zgoreo i unosi se s oranjem. Setva ili sadnja obavljaju se odmah posle pripreme, da se ne gube vlaga, vreme i toplota.

Spanać se seje direktno, u više navrata

Spanać se gaji zbog listova za pripremanje variva ili salata koji treba da se beru mladi i zbog toga se seje u više navrata. Skromnih je zahteva za toplotom, dobro podnosi niske kao i više temperature, ali ne i žarka leta. Optimalna temperatura za razvoj vegetativnih organa je 13 do 16 Celzijusovih stepeni, a podnosi mrazeve do -8 stepeni, što znači da se može sejati u više navrata, u razmaku od desetak dana i brati u poznu jesen.

Foto: AdobeStock

To je tipična biljka dugog dana, u našim krajevima se obično gaji kao prolećni ili jesenji usev, jer bi pri visokim letnjim temperaturama brzo prorastao u cvetno stablo. Slično je i kada je u pitanju voda. Kada je nema dovoljno, brzo potera cvetno stablo i berba je izgubljena.

Odgovara mu plodno, lako zemljište, propustljivo za vodu i zato može da posluži kao biljka indikator kvaliteta zemljišta, jer se na usevu uočavaju čak i mikro razlike u plodnosti. Zbog kratke vegetacije, pre setve se ne unosi stajnjak, jer ne bi stigao da ga iskoristi, a treba da se izbegne nakupljanje štetnih azotnih jedinjenja, poput nitrita i nitrata. Po hektaru mu treba po 80 do 100 kilograma azotnih, fosfornih i kalijumovih đubriva koja se raspu pre obrade i plitkim oranjem, na dubinu 15-tak cm, unesu u zemljište. Pred samu setvu valja uraditi finu pripremu zemljišta da bi se stvorila sitnomrvičasta, ravna površina.

Proizvodi se isključivo direktnom setvom, a rokovi zavise od zahteva tržišta. Za jesenju berbu seje se krajem jula i tokom avgusta. Kada se seje u septembru, prezimi na polju i bere se u martu i aprilu. Na težim i slabo dreniranim zemljištima treba da se gaji na uzdignutim gredicama.

Seje se sejalicom s rastojanjem redova od 20 do 25 centimetara, ili u petorede trake. Kada se gaji u bašti i seje ručno, setvenu normu je teško odrediti i tada je proređivanje neophodno. Ono se obično radi u dva navrata. Prvi put se između biljaka ostavlja razmak pet-šest centimetara, mlade biljčice se ne bacaju jer su hranljiva salata, a drugi put 10 do 12 cm, s tim što se ovoga puta višak biljaka može iskoristiti u ishrani za pripremu variva. Nega useva podrazumeva kultiviranje ili okopavanje, redovno navodnjavanje, jer bez vode nema ni berbe, i eventualno prihranjivanje. Zbog kratke vegetacije retko je potrebna zaštita od bolesti i štetočina.

Berba počinje kada biljke obrazuju pet-šest krupnih listova. Na njivama, za industrijsku proizvodnju, bere se mehanizovano. U jednom navratu se skidaju svi listovi, dok se u baštama skidaju sukcesivno, tako da se sačuva koren i vegetativni vrh, koji nastavljaju vegetaciju i produžavaju berbu.

Za šargarepu fina priprema i „tri petnaestice“

U ovom periodu može da se seje i šargarepa, takođe samo na parcelama koje mogu da se navodnjavaju. Najpogodnija su laka, rastresita i plodna zemljišta. Na teškim i zbijenim je ne bi trebalo gajiti, jer se koren deformiše, račva i gubi tržišnu vrednost. Ne treba je đubriti stajnjakom. Dovoljno je ako se po svakom hektaru zaore 600 do 700 kilograma NPK, a najčešće su to “tri petnaestice”. Dve trećine se unesu pre setve, a trećina u prihrani, kada biljke formiraju dva do četiri stalna lista.

Seje se odmah posle skidanja prvog useva, obrade i fine predsetvene pripreme. Zemlja treba da je što kraće vreme slobodna. Valja je sejati plitko, najdublje do dva centimetra, jer je seme sitno i sporo niče, na ravnu površinu ili na gredice. Na ravnoj površini seje se u redove 20-40 x 3-5 centimetara, ali povrtari, zbog lakše obrade, češće je seju u šestorede trake, gde je razmak između traka pola metra, između redova u traci 20 centimetara, a između biljaka u redu tri centimetra.

Na gredicama, broj redova u trakama uslovljen je njihovom širinom. Trake mogu biti dvorede, trorede, četvororede i šestorede.

Da bi seme što bolje prionulo uz čestice zemlje, posle setve parcela se povalja. Kada nikne, njiva se kultivira i bašta okopa tri-četiri puta, sve dok biljke ne sklope redove. Prihranjuje se, štiti od korova, bolesti i štetočina, da bi se što duže sačuvala zdrava lisna masa, i obavezno se navodnjava. Posle setve pa do pojave kotiledonih listića zalivna norma je 10 do 15 milimetara. Zemlja treba da je uvek umereno vlažna, bez značajnijeg kolebanja. Do trećeg-četvrtog lista brže rastu listovi, a posle zadebljava koren. Iz ove setve šargarepa može da se vadi u oktobru i novembru i redovno se koristi kao sveže, mlado povrće jer se teško čuva.

Piše: Svetlana Mujanović

Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.

Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.

Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.