Насловна ТЕМЕ ЗЕЛЕНИЛО SADNJA REZNICA ZA ŽIVE OGRADE: Trajni ukras s praktičnom funkcijom

SADNJA REZNICA ZA ŽIVE OGRADE: Trajni ukras s praktičnom funkcijom

484

Baštenske žive ograde dugoročni su elementi u dvorištima i zbog toga njihovu sadnju treba pažljivo planirati i pravilno obaviti. Rano proleće jedan je od termina kada bi reznice trebalo posaditi, i to pre početka vegetacije, ukoliko su one golog korena ili u busenu. Kontejnerske sadnice mogu se saditi preko cele godine.

Piše: Biljana Nenković

Reznice se sade jednoredno, u kanale širine i dubine od 40 do 60 centimetara. Mera slobodne procene je da prostor za sadnju bude 2 do 3 puta veći od busena. Ukoliko se odlučite za sadnju u dva reda, reznice bi trebalo ređati cik-cak metodom, odnosno, naizmenično. Da bi se formirala gusta baštenska ograda, potrebno je nabaviti mlade biljke, jer se one brže prilagođavaju novim uslovima.

Orezivanje i zalivanje odmah posle sadnje

Pre nego što se iskopa kanal ili jarak, njegov pravac bi trebalo odrediti zategnutim kanapom. U kanal se stavlja pregorelo stajsko đubrivo, zatim sloj zemlje i tek potom se sade reznice. Ukoliko su reznice u busenu, trebalo bi ih 24 sata držati potopljene u vodi, dodati preostalu zemlju oko busena i dobro je sabiti. Nadzemni deo biljke tada se oreže i biljka se zalije. Da bi vlaga duže potrajala, u ovoj fazi preporučljivo je malčirati okolni prostor.

– Većinu listopadnih i pojedine zimzelene vrste treba skratiti do trećine visine. Ova mera pomoći će da živa ograda kasnije dobije na bujnosti i da ima jače grananje. Krajem leta, u prvoj godini nakon sadnje, bočne izbojke treba skratiti takođe na trećinu. Zimzelene i većinu četinarskih vrsta, nakon sadnje i prvih nekoliko godina, treba orezivati, ali samo bočne izbojke. Vršni izbojak ostavlja se da raste do željene visine, pa se tek onda orezuje. U ovom procesu treba biti vešt i ne dozvoliti da živa ograda brzo dostigne visinu koju želite, jer će tada donji delovi biljke, pa i čitave ograde, ostati proređeni – kaže Galina Rojević, inženjer pejzažne arhitekture.

Za formiranje kvalitetne žive ograde potrebno je skoro 4 godine. Ukoliko se odaberu spororastuće vrste, potrebno je i osam godina. Da bi imala svoju funkciju, ova ograda bi uvek trebalo da je šira pri dnu u odnosu na vrh. Jedino tako će donji delovi dobijati dovoljno svetlosti. Kada je već formirana, treba je orezivati dva puta godišnje, a slobodnorastuće vrste jednom godišnje. Reč je o oblikovanju, kako bi se zadržala forma.

Prednost jednostavnom održavanju

Pravilno formirana ograda ima dekorativnu i praktičnu funkciju. Ona može fizički da odvaja ili zaklanja prostor. Međutim, ona učestvuje i u stvaranju mikroklime, štiti od vetra, prašine, apsorbuje buku i neprijatne mirise.

Baštenska ograda može da se formira od jedne ili više vrsta biljaka. Za formiranje šišanih živih ograda koriste se zimzeleni lišćari i četinari, a ređe listopadne vrste koje se koriste kao cvetne ograde. Njena visina može biti od pola metra, pa do nekoliko metara. Može biti zamena klasičnoj zidanoj ogradi ili se može postaviti paralelno s njom.

Pri izboru reznica presudno je da one budu jednostavne za održavanje i gajenje i da dobro podnose orezivanje.

– Primera radi, dekorativna i praktična kombinacija za baštensku ogradu jesu četinari plave i zelene boje. Prilikom izbora vrsta treba voditi računa o tome da rastu ujednačenom brzinom. Najčešće se za žive ograde koriste tuje, pačempresi i tise. Razlog za izbor četinarskih vrsta je i mogućnost podizanja visokih živih zidova – dodaje Rojević.

You need to be logged in to view the rest of the content. Please . Not a Member? Join Us