Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Švajcarski pelcer se primio u Šumadiji

Švajcarski pelcer se primio u Šumadiji

192

Već 16 godina u centralnoj Srbiji organizuje se izbor za najlepša dvorišta. Ulepšavanje dvorišta i njegova nega, sadnja biljaka, dodavanje detalja i izbor stila, nema samo takmičarski karakter. To je postao stil življenja i način da se okruženje učini boljim i prijatnijim za domaćine, prolaznike i posetioce. To potkrepljuje i podatak da se svake godine prijavljuje sve više vlasnika okućnica, iako su nagrade simbolične.
Takmičenje za najlepše dvorište počelo je 2007. godine, sasvim slučajno. Tada je dvočlana novinarska ekipa posetila selo Vlakča, na pola puta između Kragujevca i Topole. Dočekao ih je Dragoljub Švabić, najaktivniji među njima. Od početne priče da u selu trećina stanovnika radi u Švajcarskoj, a ulaže u zavičajna imanja, došlo se i do zaključka da su sva dvorišta redom perfektno uređena.

Dani otvorenih dvorišta

  • Tada smo nas troje došli na ideju da organizujemo nezvanični izbor za najlepše dvorište Vlakče. Bila je to lepa priča za novine, a nama u selu prilika da se pokažemo, jer malo volimo da se hvalimo, i na kraju da kažemo kako se to radi kod nas. Svi koji rade u Švajcarskoj videli su tamo da se u uređenje okoline mnogo ulaže i da su sva dvorišta i javne površine kao „na slici“. Bukvalno na svakom prozoru je poneka saksija sa cvećem. Ideju su preneli i u rodnu Vlakču, u koju se uglavnom vraćaju kad odu u penziju. Kako su dvorišta kod nas u Srbiji, inače velika, bilo je prostora za maštarije. Tokom godina, u selu je formirano na desetine prelepo uređenih površina, koje nisu mogle da ostanu neprimećene. Novinarska ekipa i ja bili smo tročlani žiri, i tako je sve počelo – kaže Dragoljub Švabić iz Vlakče.
    Te prve godine bilo je desetak takmičara i svi su bili iz Vlakče. Sledećeg leta Turistička organizacija Kragujevca prepoznala je vrednost ideje i od tada su oni zvanični organizatori manifestacije za izbor najlepšeg dvorišta.
    Danas se za takmičenje prijavljuje na stotine vlasnika dvorišta iz cele Šumadije i Centralne Srbije, i to u četiri kategorije – za najlepši detalj, za najlepše etno dvorište, najlepše park dvorište i najlepše dvorište u celosti. Pobednici, iz svake od sedam šumadijskih opština, potom učestvuju na manifestaciji „Dani otvorenih dvorišta Centralne Srbije“.
    Propozicije za takmičenje nisu previše stroge. Ocenjuje se ukupna atmosfera kada se uđe u dvorište. Važno je da se oseti sklad, toplina i prijatnost. Podrazumeva se da je uređeno i čisto, ali se cene načela pejzažne arhitekture i hortikulture, kao i originalnost, pogotovu u detaljima.

Pobednici Stošići iz Erdeča

Ove godine pobednik najlepšeg dvorišta i najlepšeg parkovskog dvorišta je Milan Stošić iz naselja Erdeč kod Kragujevca, kome zbog slabovidosti, u uređenju dvorišta pomaže supruga.

  • Bez obzira na to što ne vidim, imam osećaj u prostoru gde bi šta trebalo posaditi i formirati. Naša porodična ideja je da okruženje bude lepo, da uživamo i mi, i deca, i unuci kada dođu. Izuzetno smo srećni kada neko od komšija uradi to isto. Zamislite da je svako dvorište sređeno pod konac, kako bi život u Srbiji bio lep – kaže Milan.
    Stošići su se odlučili za veće travnate površine, po obodima su zimzelena stabla tuja, zatim za beli i sivi kamen za prostor oko bazena i za žardinjere. Nisko rastinje je uglavnom zelene boje, koje su razbili crvenim ružama.

Godine strpljenja za „starinsko“ i živopisno

U Srbiji su karakteristična etno dvorišta i ona uopšte ne moraju da izgledaju „starinsko“, već mogu da budu veoma kreativna i živopisna. Dragan Cvetković iz Petrovca kod Kragujevca odlučio se za etno stil i dvorište je strpljivo uređivao više od deset godina. Često je pobeđivao na ovim takmičenjima.

  • Naučio sam da ne možete formirati lepo dvorište tako što unesete odjednom gomilu predmeta i biljaka. Dodavao sam detalj po detalj i vodio računa o tome da se sve uklopi – kaže Cvetković.
    Jedan od pionira u uređivanju etno dvorišta u Šumadiji je Dragoljub Švabić iz Vlakče. Kaže da ga je, kada je prvi put ofarbao staro bure i u njega posadio cveće, majka čudno gledala. Tokom godina, stare poljoprivredne mašine koje je nalazio ispod tremova je restaurirao i uklapao u svoju okućnicu. Njegov stil je „šareno i živo“, a ubrzo su i komšije uzele četku u ruke.
    Volim boje i raznolikost, ali se suzdržavam da ne preteram. Imam osnovni koncept, a onda svake godine menjam po neki detalj ili vrstu cveća koje sadim. Nije tajna da krademo ideje jedni od drugih, ali sve je dozvoljeno u misiji da nam okolina bude što lepša – dodaje Švabić.

Pet „trikova“ za pobedu

  • Pejzažne arhitekte češće vide apstraktne linije koje povezuju u celinu, nego klupe, cveće ili biljke. Prilikom ocenjivanja, stručnjaci iz ove profesije vrednuju putanju kojom se kreću do centralne tačke u dvorištu, odnosno, kompoziciju.
  • Za uska, a dugačka dvorišta predlaže se odvajanje u nekoliko celina, odnosno „prostorija na otvorenom“.
  • Svako dvorište mora da ima prostor za sedenje i on mora biti znalački odabran, odnosno, treba da bude udoban.
  • Treba biti dosledan u stilu ili temi koju ste odabrali. Primera radi, nije poželjno kombinovati tropski i etno vrt.
  • Osvetljenje je poželjno i treba da bude dobro postavljeno. Za neodlučne, predlažu se solarne lampice, koje mogu da se premeštaju dok se ne postigne najbolji vizuelni efekat.

Parče raja

Psiholozi imaju svoje viđenje čovekove potrebe da uređuje okolinu. Snežana Tomićević kaže da užurbana i naporna svakodnevica danas budi u ljudima želju da imaju svoje „parče raja“, a potreba za estetikom je urođena.

  • O tome najbolje govori istorija, nastala iz potrebe da čovek uredi prostor u kome živi i u kome će njegova porodica biti bezbedna i dobro se osećati. Posmatrajte decu kada se igraju. Mnogi od njih će urediti kuću i prostor oko nje, slažući predmete po nekoj svojoj logici. A, gotovo uvek će se u njihovoj izmaštanoj kući naći i cveće na prozorima – kaže ona.

Reč stručnjaka

  • Kod uređenja dvorišta parkovskog tipa najbolje je slediti princip pravih linija. Drvoredi i kvadratne formacije bi trebalo da su dominantne, ali ne i jedine. Skladno je ako se u parkovskom dvorištu nađe i kružna formacija niskih četinara ili sezonskog cveća, ali jedna i upečatljiva. Ne treba mešati stilove, pa u parkovsko dvorište dodavati etno detalje. Teško je uklopiti više stilova u jedan prostor. Elemenat vode u svim dvorištima je dobrodošao, jer, fontane, imitacija potoka ili mini bazena daju toplinu prostoru i čine ga celovitim. Zamislite da ste u nekoj netaknutoj prirodi s planinskim potokom? Tu ćete se najduže zadržati – navodi pezjažni arhitekta Magdalena Nenković.
    Ukoliko veličina dvorišta dozvoljava, praktično je i lepo postaviti pergolu sa sedenje, koja je obrasla ružama penjačicama ili bršljanom. Taj detalj se posebno ceni.

Tekst i foto: Biljana Nenković