Đurđic, praznik Svetog Đorđa slavi se 16. novembra, i jedan je od značajnih datuma u pravoslavnom kalendaru. Za razliku od prolećne slave Đurđevdana, koji je posvećen proslavi prirodne obnove i početku letnjeg perioda, Đurđic predstavlja duhovnu snagu i zaštitu Svetog Đorđa, sveca ratnika i zaštitnika pravoslavne vere.
Mnoge porodice u Srbiji slave Đurđic kao svoju krsnu slavu, dok se u narodu obeležava kao dan kada se priziva snaga i hrabrost Svetog Đorđa.
U narodnoj tradiciji označava početak zime i uvod u takozvane Vučije dane (ili Mratince, koji traju od 16. do 24. novembra).
Na Đurđic, u mnogim porodicama postoji običaj ispijanja crvenog vina u znak poštovanja Svetom Đorđu, koji je kao mučenik prolio krv za hrišćanstvo. Vino simbolizuje krv Hristovu, kao i hrabrost i požrtvovanje koje svetac predstavlja.
Pre Đurđica, običaj je da se kuća temeljno očisti i pospremi, veruje se da to donosi blagoslov Svetog Đorđa na dom i porodicu. Porodica se okuplja u čistom i uređenom prostoru kao simbol unutrašnje i spoljašnje čistoće i spremnosti za prihvatanje božanske zaštite.
Motiv borbe sa zmajem se često pominje u legendama o Svetom Đorđu. Veruje se da je zmaj simbol zla, a Đorđe simbol borca koji štiti narod od opasnosti. Na ovaj dan, prema narodnom verovanju, valja biti posebno oprezan i moliti se za hrabrost i zaštitu u teškim vremenima.
Mnoge porodice na Đurđic daruju decu simboličnim poklonima, kao znak ljubavi i blagoslova. Ovaj običaj proističe iz verovanja da Sveti Đorđe čuva najmlađe članove porodice i štiti ih tokom odrastanja. Često se daruju male ikone ili suveniri sa motivom Svetog Đorđa kao simboli zaštite i blagoslova.
Prema verovanju, na Đurđic počinje da stiže prava zima. Vreme na ovaj dan služi kao prognoza:
– Ako je maglovito, zima će biti promenljiva i vlažna.
– Ako je vedro, zima će biti jaka i oštra.
Na Đurđic i tokom Vučijih dana poštuju se određena pravida da se ne bi dozvala nesreća:
– Izbegavaju se teški fizički poslovi, a posebno je zabranjen lov na vukove (jer počinju Vučiji dani).
– Prema tradiciji, žene na ovaj dan ne bi trebalo da rade ručne poslove (predenje, pletenje, šivenje), kao ni da peru veš.
– Veruje se da se na Đurđic ništa ne daje niti iznosi iz kuće kako bi dom ostao „na okupu“ i u blagostanju tokom predstojeće zime.
Kroz generacije, porodice koje slave Đurđic kao svoju slavu prenose običaje i verovanja sa kolena na koleno, dodajući nove detalje, ali ostajući verne starim običajima. Sveti Đorđe se slavi kao svetac koji pruža zaštitu porodici, čuva decu i donosi sreću u dom. Đurđic je, dakle, mnogo više od običnog praznika; to je dan kada se u srpskom narodu obnavlja vera i jača duhovna veza među članovima porodice.