Sunčica Ljubić iz poljaničkog sela Sekirje, koje se nalazi u ataru grada Vranja, i danas među svojim posuđem čuva modlu za pravljenje kolača u obliku oraščića staru više od sto godina. Nasledila ju je od svoje bake, a baka opet od nekog svog pretka tako da ne zna sa sigurnošću da kaže koliko je tačno stara i kako je stigla u njihovu porodicu. Ono što zna i sa sigurnošću može da potvrdi da je napravljena od tako dobrog vatrostalnog materijala da se i danas posle toliko godina upotrebe blista kao da je juče kupljena u prodavnici sa najskupocenijim posuđem.
U njemu ona godinama peče takozvane ljuspice napravljene od testa u obliku oraščića koje potom puni kremom koji najviše voli. Pre pečenja njegova udubljenja puni masom umućenom od jaja, mleka, brašna, šećera i oraha, odnosno od sastojaka koji mogu da se nađu u svačijoj kuhinji.

– Najpre se izmute jaja sa šećerom, potom se dodaju mleko, brašno, orasi i jedno pecivo. Ovako umućena masa se zatim stavlja u kalup i odlaže u rernu za pečenje – kaže Sunčica.
Ispečene ljuspice se vade iz kalupa kada se ohlade i pune filom po želji domaćice. Ovaj kolač njeni ukućani, prijatelji i gosti naprosto obožavaju i kada ih napuni pekmezom, džemom ili ajvarom. U slanoj i slatkoj varijanti vole ih i njeni unuci za koje ih i najčešće pravi.
Dok ih pravi za unuke veoma se često seti trenutaka kada ih je baka pekla za goste u svojoj kuhinji. Tada se obično povede priča o istorijatu kalupa koji ona namerava u amanet da ostavi svojim unucima.
– Kalup je čuvan, čuvam ga i nadam se da će ga čuvati i moji potomci – kaže ponosna Sunčica.
Kada krene da sprema ovaj kolač uz nju je gotovo uvek njena unuka Magdalena. Bila je uz svoju baku i kada su donele punu činiju ovih kolača da ih prezentuju na nedavno održanoj Manifestaciji “Miholjski susreti sela” u selu Vlase. I dok je baka bila zdužena za serviranje ovog kolača ova malena devojčica ih je ukrasila predivnim cvetovima u narodu poznatih kao velošanče.
Tekst i foto: Gordana Nastić