Naslovi poput ’Biostimulatori-budućnost poljoprivrede’ ili ’Biostimulatori kao uzročnici seizmičkih promena u poljoprivredi u deceniji pred nama’ upućuju snažne poruke poljoprivrednim proizvođačima ali i potrošačima o novoj etapi u razvoju poljoprivredne proizvodnje, obeleženu primenom novih agrohemikalija. Pojam biostimulatora, opisan od strane hortikulturnih stručnjaka, opisuje materije koje podstiču rast biljaka a da to nisu uobičajene hranljive materije, poboljšavači zemljišta ili pesticidi, i da su pri tome ’one više definisane onim što rade nego onim što jesu’, podstičući rast biljaka kada se primenjuju u manjim količinama.
EU i SAD su za sada jedine zajednice koje su, regulišući sopstveno tržište proizvoda za đubrenje, definisale Uredbe o proizvodima za đubrenje u koje su uvršteni i biostimulatori kao proizvodi koji stimulišu procese u ishrani bilja bez obzira na količinu hranljivih sastojaka u proizvodu, s jedinim ciljem poboljšanja jedne ili više osobina biljke i biljne rizosfere. Mehanizmi dejstva biostimulatora su višestrani:
– Utiču na efikasnost upotrebe hranljivih materija;
– Povećavaju tolerantnost na abiotski stres;
– Poboljšavaju osobine koje utiču na poboljšanje kvaliteta prinosa;
-Utiču na dostupnost ograničenih hranljivih materija u zemljištu i rizosferi.
Ostale države su u sopstvenim nacionalnim zakonima definisale biostimulatore i regulisale njihovu upotrebu pod različitim imenima, poput organskih ili bio-đubriva, stimulatora biljnog porasta, ojačivača biljaka, itd.
Vrste i tehnologije
Biostimulansi su prirodne i ekološki prihvatljive supstance s pozitivnim delovanjem na rast biljaka, poboljšavajući metabolizam i fiziologiju biljaka kada se primjenjuju u malim dozama. U nastavku su opisane najčešće kategorije biostimulatora.
1. Ekstrakti morskih algi
Morske alge čine sastavni deo morskog obalnog ekosistema i procenjuje se da postoji oko 9000 vrsta. Vrste koje se najčešće koriste u poljoprivredi su ascophylum Nodosum, Fucus spp, Laminaria spp, Sargassum spp, i Turbinaria spp. Ekstrakti morskih algi deluju kao biostimulansi uglavnom zbog prisustva biljnih hormona. Glavni fitohormoni identifikovani u ekstraktima morskih algi su: auksini, citokinini, giberelini, apscisinska kiselina i etilen. Na tržištu postoji raznovrsnost u proizvodnji ekstrakta morskih algi. Ove ekstrakcije daju prerađene proizvode koji su ili čvrsti ili tečni u zavisnosti od svrhe upotrebe. Tako nalazimo proizvode koji su se manje-više transformisali, od jednostavno zgnječenih morskih algi do ekstrakcije aktivnih molekula.
2. Peptidi i aminokiseline
Peptidi i aminokiseline su važni molekuli u biljnim mehanizmima jer su osnova proteina. Neki bioaktivni peptidi mogu modulirati važne fiziološke funkcije biljaka jer se vezuju za ćelijske receptore koji regulišu specifične metaboličke procese. Postoje dva izvora: životinjski, koji se dobija hidrolizom kolagena na visokoj temperaturi i biljni hidrolizati koji se dobijaju enzimskom hidrolizom na niskim temperaturama. Neke aminokiseline poput hidroksiprolina i hidroksilizina prisutne su samo u hidroliziranom kolagenu (koži). Neki organski propisi ograničavaju upotrebu životinja na nejestivi deo useva.
3. Huminske supstance
Huminske supstance su prirodni sastojci organske materije tla koji nastaju razgradnjom biljnih, životinjskih i mikrobnih ostataka, ali i metaboličkom aktivnošću mikroflore tla koji koriste ove supstrate. Huminske supstance su skup heterogenih jedinjenja, prvobitno kategorizovanih prema njihovoj molekularnoj težini i rastvorljivosti u humine, huminske kiseline i fulvokiseline. Huminske supstance su odavno prepoznate kao bitni faktori koji doprinose plodnosti tla, delujući na fizička, fizičko-hemijska, hemijska i biološka svojstva tla. Većina biostimulativnih efekata odnosi se na poboljšanje ishrane korena, putem različitih mehanizama.
4. Biljni ekstrakti
U biljkama se nalaze mnoge korisne supstance koje deluju kao biostimulansi. Svaki biljni ekstrakt je jedinstven zbog porekla biljke i procesa ekstrakcije. Stoga je teško istaknuti pojedinosti. Međutim, biljni ekstrakti mogu delovati direktno na usev bez potrebe za puno energije.
5. Korisni mikroorganizmi
Postoje dve velike porodice mikroorganizama – korisne gljive i korisne bakterije. Prvu kategoriju snažno predstavljaju mikorizne gljive. Ove gljive djeluju u uzajamnoj simbiozi, između korena biljaka i nekih gljivica u tlu. Mikorizne gljive kolonizuju korenje biljaka i daju im mineralne elemente i vodu koju izvlače iz tla kroz spoljašnju mrežu hifa, dok biljka opskrbljuje mikroorganizam radikalnim organskim spojevima i šećerom. Zahvaljujući mikorizi biljka povećava površinu korena od 100 do 1000 puta, a samim tim i sposobnost apsorpcije hranjivih materija i vode. Mikoriza se proizvodi in vivo ili in vitro tehnikama. Prva obezbeđuje da se gljive uzgajaju kao u prirodnim uslovima i da su posledično otpornije na uslove zemljišta. Neke druge gljive (poput nekih sojeva Trichoderme) stimulišu razvoj biljaka i povećavaju njihovu produktivnost. Oni su takođe u stanju indukovati stvaranje korena i stimulisati kolonizaciju rizosfere i korena drugim korisnim mikroorganizmima. Korisne bakterije se naseljavaju udruživanjem unutar rizosfere. Delovaće uglavnom na funkcije ishrane biljaka – posebno na povećanje apsorpcije minerala i bolju otpornost na abiotički stres. Glavni proizvodi koji se nude na tržištu su rizobijum i rizobakterije koje podstiču rast biljaka.
Piše: dr Dejan Marinković, PSSS Srbije