Насловна АРХИВА VOĆKE: Prepoznati rodne grančice

VOĆKE: Prepoznati rodne grančice

2845
Фото: Pixabay

Sve grančice u kruni voćaka dele se na rodne i nerodne, što zavisi od vrste pupoljaka koje nose. Prve imaju tzv. generativne, cvetne ili mešovite pupoljke, iz kojih se obrazuju cvetovi i plodovi sa listovima i u nepovoljnim uslovima gajenja i pri lošoj agrotehnici mogu da budu nerodne. Druge grančice nose vegetativne pupoljke, iz kojih se obrazuje skelet krune. Postoje i druge razlike između grančica, kao što su razvijenost, pravac pružanja, boja kore…

Svaka voćna vrsta, odnosno sorta, formira određeni tip rodnih grančica. To je značajna osobina, čije poznavanje može olakšati rezidbu.

Kod jabučastih voćnih vrsta postoji nekoliko vrsta rodnih grančica. Prstenaste, poznate i kao naborite rodne grančice, duge su jedan do tri centimetra. Obrazuju se na granama starim dve do tri godine. Ime su dobile po naborima poput prstenova, a to su ožiljci ostali posle opadanja listova. Kada se nalaze na dvogodišnjoj grani daju najkvalitetnije plodove. Postoje i prstenaste bodlje koje su nešto veće dužine.

Krute ili kopljaste rodne grančice izrastu 5-15 centimetara i na vrhu imaju rodni pupoljak. Od naboritih grana se razlikuju po tome što postrano nose vegetativne pupoljke. Tanke i lako savitljive rodne grančice poznate su kao vite. Izrastu 15-30 centimetara i obično na vrhu imaju rodni, a sa strane lisni, ređe drvni pupoljak. Kod nekih vrlo rodnih sorti jabuke (zlatni delišes) i kruške i bočni pupoljci mogu biti rodni, pogotovo pri vrhu grančice. Prema navodima stručnjaka rodnost pojedinih sorti (gloster, melroz) dosta zavisi od prisutnosti ovih grančica, zbog čega ih treba ostavljati prilikom rezidbe. Tokom pojedinih godina one mogu da budu osnovni nosioci rodnosti.

Duge rodne grančice u pojedinim godinama mogu da daju značajan rod kod nekih sorti (zlatni delišes, greni smit, jonagold). Duge su 30-50 centimetara. Rod se nalazi najčešće u bočnim pupoljcima, ali i na vrhu letorasta. Rodni kolači su glavni nosioci rodnosti kod autohtonih sorti jabuke. To su kratka, račvasta zadebljanja u vidu guka, koja se obično obrazuju na mestima na kojim su se u prethodnoj vegetaciji nalazili plodovi. Usled pojačanog priliva organske i mineralnih materija ka plodovima, dolazi do zadebljanja na grančici. Mogu na sebi da nose naboritu ili dužu rodnu granu.

Složeno rodno drvo nastaje razgranavanjem starog rodnog drveta, prstenastih, krutih i vitih rodnih grančica. Na vrlo malom prostoru se u takvim slučajevima javlja grananje sa dosta pupoljaka. Ovo je tipična pojava kod starijih ili slabo rezanih voćaka. U uslovima kada je rezidba normalna ovakvih grančica je vrlo malo i obrnuto.

Pupoljci predstavljaju tačke rasta voćaka. Prema položaju mogu biti vršni i bočni. Prvi se formiraju na vrhu, a drugi sa strane letorasta u pazuhu listova. Zavisno od toga koji se organi iz njih razvijaju, podeljeni su na vegetativne i generativne. Kako ih razlikovati, pitanje je koje često zaokuplja početnike u voćarskoj proizvodnji.

Vegetativni pupoljci mogu da budu lisni, drvni, spavajući (latentni) i adventivni. Drvni su sitni i izduženog oblika. Iz njih se u proleće razvijaju mladari. U jesen mladari sazrevaju, odnosno odrvene i kad sa njih opadne lišće postaju letorasti. Lisni pupoljci čine prelaz između drvnih, od kojih su krupniji, i cvetnih pupoljaka, od kojih su sitniji i više zašiljenog oblika. Po pravilu, iz njih se razvijaju listovi, odnosno lisne rozete. U uslovima povoljne ishrane ili primenom određenih pomotehničkih mera, poput povijanja grana, lisni pupoljci mogu preći u cvetne.

Latentni, odnosno spavajući pupoljci nalaze se pri osnovi grana u vidu jedva primetnih ispupčenja. Pokriveni su korom, a aktiviraju se posle većih oštećenja grana ili jače rezidbe. Značajni su prilikom podmlađivanja i prekalemljivanja voćki.

Adventivni pupoljci su najsitniji i nalaze se skriveni u kori na skeletnim žilama ili granama. Prirasti koji se iz njih razvijaju nazivaju se izbojci (na stablu) ili izdanci (na korenu). Značajni su prilikom vegetativnog razmnožavanja voćaka nagrtanjem, izdancima i reznicama.

Generativni pupoljci su obično krupniji i zaobljeniji u odnosu na vegetativne. Mogu biti cvetni i mešoviti. Cvetni sadrže začetke samo jednog ili više cvetova. Dele se na proste – sadrže začetak samo jednog cveta (breskva, kajsija, neke sorte šljive, badem) i složene – sadrže začetke više cvetova tj. cvasti (trešnja, višnja, šljiva, orah, leska). Mešoviti generativni pupoljci sadrže začetke listova i cvetova. Kod jabuke i kruške iz ovih pupoljaka se razvija lisna rozeta i cvast (gronja). Mešoviti pupoljci maline i kupine raspoređeni su postrano na jednogodišnjem izdanku (jedan iznad drugog), u pazuhu listova. U narednoj vegetaciji daju mladare s listovima i cvetovima. Kod oraha mešoviti pupoljak se nalazi na vrhu rodne grančice. Kod nekih sorti javljaju se i dva do tri i više lateralnih pupoljaka neposredno ispod terminalnog (kasni rodni, bačka). Iz mešovitog pupoljka se razvije mladar s više listova i na vrhu do četiri ženska cveta. Kod leske se mešoviti pupoljci nalaze i lateralno.

Kod jabučastog voća rodni pupoljci se nalaze na vrhu jednogodišnjeg porasta, a sa strane su vegetativni. Pojedine sorte jabuke mogu imati pored vršnog i postrane rodne pupoljke (zlatni delišes, greni smit i bre burn).

S. Malinović

Dobro jutro broj 537 – Januar 2017.