Sveukupno sagledavši, sve vrste abiotskog stresa se na kraju svedu na vodeni stres. U naučnoj i stručnoj javnosti se za ovu pojavu koriste i nazivi oksidativni ili osmotski stres, a imajući u vidu stanje vodnih resursa kod nas, vodeni stres će biti sve izraženija pojava sa tendencijom pogoršanja u narednim godinama.
Bitan parametar za funkcionisanje biljaka je i deficit pritiska pare koji nam omogućava da znamo na kojoj temperaturi i relativnoj vlažnosti biljka zatvara stome na naličju lista. Sa porastom temperature nastaje nesklad između dostupne i potrebne vode, jer biljka zatvara stome na visokim temperaturama i na taj način se brani od preteranog odavanja vode. Većina proizvođača, kada vidi simptome deficita vlage, reaguje navodnjavanjem koje često u takvim uslovima bude kontra produktivno i dovodi do asfiksije, odnosno odumiranja korena.

Posledica viška vlage u zemljištu je druga vrsta stresa kada je biljkama na raspolaganju manje dostupnog slobodnog kiseonika, a tada se proizvodi ugljen dioksid koji sa vodom stvara nestabilnu ugljenu kiselinu. Njenim razlaganjem nastaje bikarbonat koji na većinu voćnih i biljnih vrsta negativno deluje pa dolazi do poremećaja usvajanja vode i mineralnih materija, a na listovima se pojavljuje specifična hloroza kao rezultat nemogućnosti usvajanja katjona iz zemljišta.
Kada je biljka izložena različitim vrstama stresa, nastupa oksidativni stres koji je posledica prekomerne produkcije reaktivnih formi kiseonika. Slično je i sa reaktivnim vrstama azota. I u jednom i u drugom slučaju, kada reaktivni kiseonik i reaktivni azot premaše koncentraciju antioksidanasa u biljci i slobodni radikali premaše antioksidativni kapacitet, dolazi do oksidativnog stresa i oštećenja ćelija.
Kada je biljka u ovom stanju jedna od prvih reakcija je zatvaranje stoma i smanjenje fotosinteze. Katjoni, kao što su kalcijum i magnezijum, se apsorbuju na znatno nižem nivou, biljka ubrzano produkuje slobodne radikale, a time se generiše i stvaranje sopstvenih antioksidanasa. Oksidativni stres za posledicu ima usporen ili u potpunosti zaustavljen rast i razvoj biljke čime dolazi i do poremećaja organogeneze. Zanimljivo je pomenuti da generisani antioksidansi mogu biti enzimskog porekla, kao što je peroksidaza, ili neenzimskog, kao što su glutation i askorbat.
Piše: Dr Aleksandar Leposavić
Foto: vecteezy.com
(Novembar 2026.)