Dunja je voćka ograničenog areala uspevanja, pa je za njenu proizvodnju potrebno birati odgovarajuće uslove sredine. Pre podizanja zasada, pogotovu na većim površinama, treba utvrditi da li postoje klimatski i zemljišni uslovi za njeno gajenje.
Iako je cenjeno voće za preradu, i mlađi i stariji je povezuju s čuvenim domaćim specijalitetom kitnikezom, a ljubitelji rakije s nenadmašnom dunjevačom, i pored odgovarajućih uslova, kod nas se gaji na malim površinama. U Srbiji se dunja nalazi na oko 0,8 procenata ukupnih površina pod voćem, s procenjenim brojem od oko 900.000 do milion rodnih stabala. Mada je kod nas dugo bila zapostavljena i gajena uglavnom na okućnicama, Srbija je danas, s proizvodnjom od oko 13.000 tona plodova, jedan od vodećih proizvođača dunje u Evropi. Fenomen je selo Tavnik kod Kraljeva, koje statistički ima najviše stabala dunje po glavi stanovnika na čitavom starom kontinentu. Evidentirano je preko 60.000 stabala na 1.200 stanovnika.
Vetar najveći neprijatelj
Smatra se da je za uspešno gajenje dunje optimalna prosečna godišnja relativna vlažnost vazduha od 75 do 80, a u letnjim mesecima 60 do 75 procenata. Voćari kažu da je vetar najveći neprijatelj ove voćne vrste. Preko cele godine isušuje zemljište, u periodu cvetanja isušuje žig tučka i ometa oplodnju. Naročito je štetan pred berbu, jer može da omlati sav rod.

Dunji ne prijaju „tanka“ zemljišta. Najbolja su ona dublja od 80 do 100 cm u kojima se ispod oraničnog sloja, debljine od 30 do 40 cm, nalazi propusni sloj. Poželjno je da odnos gline i peska bude 50:50, eventualno 60:40. Krečna zemljišta nisu pogodna, jer se može pojaviti hloroza i po pravilu biraju se parcele na kojima nema više od 6 do 7 posto aktivnog kreča, ima najmanje tri procenta humusa, na kojima je pH vrednost od 5,5 do 6,5. Ako je ona ispod 4,8 onda je zemljište suviše kiselo, a ako je iznad 7 tada se na dunji javljaju simptomi nedostatka gvožđa, mangana, magnezijuma i drugih mikroelemenata.
Orografija, odnosno nadmorska visina, ekspozicija i nagib terena su takođe važni činioci na koje valja obratiti pažnju pre sadnje, čak i pojedinačnih stabala, a kamoli plantažnih zasada. Pošto je dunja voćka toplijih predela i sazreva u oktobru, ne može se uspešno gajiti na nadmorskim visinama iznad 550 m. Najbolje su osvetljene i ujedno najtoplije ali zato i najsuvlje južne ekspozicije pod uslovom da se navodnjava. Severne ekspozicije su slabije osvetljene, hladnije i vlažnije i u takvim uslovima plodovi neujednačeno sazrevaju. Nagib terena ima sličan uticaj kao i ekspozicija, a utiče na osvetljenje, toplotu, eroziju… Za intenzivnu proizvodnju dunje najpogodnija su mesta sa blagim nagibom od 3 do 5 stepeni. I ravnice su dobre jer su idealne za primenu mehanizacije. Nešto su manje osvetljene pa zato prilikom sadnje valja ostaviti veći međuredni razmak.
Klima kao stvorena za dunju
Kada se posmatraju klimatski uslovi koji prijaju ovoj voćki, Srbija spada u područja koja ispunjavaju sve njene zahteve. Dunja je heliofilna voćka pa joj najviše odgovaraju dobro osvetljena mesta. U našoj zemlji ima dovoljno sunčeve svetlosti, jedino mogu oskudevati u svetlosti ako je tokom sadnje odabran pogrešan pravac redova, a to je istok- zapad i ako su im krune previše guste.