Da bi bosiljak zadržao dobra svojstva, treba ga brati kada su aromatična ulja u listovima u najvišoj koncentraciji. Za sušenje se bere neposredno pre cvetanja, a to je najčešće krajem jula i tokom celog avgusta. Bere se po suvom i sunčanom danu posle rose kada ima najintenzivniji miris. Seku se cele stabljike, spajaju u buketiće, koji se okače naopako na promajnom i suvom mestu – kaže Mirjana Manojlović iz okoline Kragujevca, koja za sopstvene potrebe suši aromatično bilje.
Dodaje da prilikom sušenja ne bi valjalo da bosiljak bude izložen direktnom sunčevom svetlu. Osušene grančice valja čuvati u negrejanim i suvim prostorijama:
Osušen bosiljak će svoju aromu i čarobni miris zadržati u naredne dve godine. Dovoljno je da ga protrljate malo između prstiju ili stavite u kipuću vodu i on će otpustiti opojni miris.
Danas se bosiljak kod nas, osim za verske obrede i čaj, koristi i u kulinarstvu, pa će ga mnogi, u zavisnosti od sorte, sušiti kao začin. U tom slučaju suši se samo lišće i za to se preporučuju sorte sa sitnijim listovima. Biraju se listovi srednje veličine, koji se oko nedelju dana suše raspoređeni na papiru, takođe na promajnom i senovitom mestu. Sušeni bosiljak ne daje jelima samo prijatnu aromu, već i pomaže varenju.
Tekst: Biljana Nenković
