Oblačinska višnja donosi znatne dobrobiti svojim proizvođačima, pogotovo ako prate i primenjuju savremene tehnologije. Ona je jedan od vodećih izvoznih agrarnih proizvoda u Srbiji oko kojeg se angažuje i od kojeg zarađuje i veliki broj sezonaca, i radnika u preradi. Otuda i povećana odgovornost struke i nauke u podizanju prinosa i kvaliteta ove voćne vrste, u rešavanju dilema i problema koji se javljaju u njenoj proizvodnji, i njenom prilagođavanju klimatskom promenama. Jedan od takvih problema je naša tema u ovom tekstu.
U poslednjoj deceniji mnogi voćari su počeli da podižu zasade oblačinske višnje na magrivi, jer na toj podlozi nije bilo izdanaka oko stabala, kao što se to dešava kod zasada višnje na izdanačkoj višnji kao podlozi. Podsetiću na oglede od pre 30 godina koje smo, zajedno sa profesorom Milovankićem, radili u rasadniku “Dijamanta” u Zrenjaninu i Instituta u Osijeku. Nakon 5 do 6 godina primetili smo sušenje oblačinske višnje na magrivi pa smo posle tog zapažanja nastavili podizanje zasada samo sa izdanačkom oblačinskom višnjom kao podlogom. Tada nismo analizirali šta je uzrok sušenja oblačinske višnje na magrivi.
Kalemi na izdanačkoj višnji se ne suše
Po mojoj proceni, u Srbiji je podignuto preko 2.500, a možda i čitavih 3.000 hektara ovakvih zasada. Ozbiljan problem sušenja oblačinske višnje kalemljene na magrivi pojavio se nekako iznenada i to se dešavalo, kako u uslovima navodnjavanja, tako i u voćnjacima u kojima nema sistema za navodnjavanje. Istovremeno, na plantažama sa izdanačkom višnjom kao podlogom sušenja nije bilo. Sušenje je veoma zabrinulo proizvođače pa smo Dr Marko Injac i ja krenuli na teren da ispitamo uzroke sušenja.

Na prvoj plantaži od oko 30 hektara, koja je u sistemu navodnjavanja i međuredni razmak je zatravljen, na osnovu sečenja debljih grana, produžnice, debla, spojnog mesta i otkopavanja korena, konstatovali smo da je pre svega uzrok pojava šumskih miševa, a kada biljke oslabe, napada ih botriosferia, i sekundarno dolazi i naseljava ih alternaria i armilarija.
Na izdanačkoj višnji populacije oblačinske višnje u istom zasadu, zatravljenom i sa sistemom za navodnjavanje, nije bilo ovakvih pojava niti šumskih miševa. Bilo je očigledno da miševi više vole koru korena magrive, ali ovde nismo stali, krenuli smo u obilazak i drugih zasada oblačinske višnje.
Najbolji zasad koji sam video
Prvo smo obišli plantažu “Nova budućnost” u Žarkovcima na površini od 216 hektara koja je podignuta na izdanačkoj oblačinskoj višnji, na rastojanju 4 x 1,5 metara sa uzgojnim oblikom i rezidbom koja je prilagođena berbi kombajnom. Zasad je bio zatravljen i u sistemu navodnjavanja, i u njemu nisam primetio nijedno osušeno stablo. Bilo je jako malo izdanaka ispod krune, jer ih u jesen otklanjaju mehanički, ašovima i sledeće godine tretiraju reglonom. Berbu višnje rade sa četiri kombajna i to noću. Ovo je najbolji zasad višnje koji sam video u Srbiji i šire.

Drugačiji utisak doživeli smo u zasadu oblačinske višnje na magrivi na Gladnošu. Bio je bez sistema za navodnjavanje, zatravljen prirodnom travom i ovde su ostavljani malo duži patrlji. Presekom patrlja primetio sam da se nekroza prenosi na primarne grane, ali da je u pitanju pre svega nekroza srži. Ta nekroza se dalje prenosila na produžnicu i deblo. Presekao sam i spojno mesto, i tu video nekrozu. Otkopavanjem korena video sam da nema štete od miševa, da dolazi do propadanja kore i kambijuma na korenu, da su se kod osušenih voćaka u nadzemnom delu pojavili smolotočina, osušena kora i kambijum. Kod voćaka koje pokazuju znake sušenja kambijum i kora iznad spojnog mesta su i dalje pokazivali znake aktivnosti. Pošto ovde nije bilo miševa, ostaje pitanje šta je uzrok?
Sledeće dve plantaže na našem istraživačkom putu bile su u Manđelosu.
Prvi zasad na izdanačkoj oblačinskoj višnji, na rastojanjima 4×2 metra, bio je zatravljen, bez navodnjavanja i sa uzgojnim oblikom i deblom koji su prilagođeni branju tresačem. Ovde nije bilo sušenja, jedino je poneko stablo osušeno zbog oštećenja ručkom, o čemu treba ubuduće povesti računa.
Krive gljive, a ne miševi
Drugi zasad u Manđelosu, oblačinska višnja na magrivi, bio je zatravljen i u sistemu navodnjavanja. Ovde smo našli biljke koje pokazuju znake da će se osušiti, ali nije bilo velikih patrlja, bilo ih je samo malih, pa se nekroza prenosila, ali nismo videli velike nekroze kao u prethodnom zasadu gde su ostavljani veliki patrlji. Presekli smo produžnicu i samo videli malo oštećenje srži. Presekom debla popreko i uzdužno videli smo oštećenje srži i drveta koje je išlo do spojnog mesta. Presekli smo i spojno mesto, i otkopali koren, i videli da nema oštećenja od miševa. Na korenovom sistemu videli smo truljenje kore i kambijuma, i to se prenelo i na nadzemni deo.

Pretpostavka je da se ovde radi o gljivi botryospheria. Najpoznatija je kao quinardia bidweli na vinovoj lozi, cytospora na lesci i botryosphaeria spp na orahu. Gljive inficiraju stablo ili grane preko rana – preseci, insekti, oštećenja itd. Razvijaju se sporo ili više godina na kori i stablu. Prva oštećenja se vide obično posle 4 do 5 godina. Gljive su endofitne, ali ne moraju inficirati koru i stablo i imaju askosporni stadijum koji se ne javlja svake godine, i konidije koje se raznose kišom i vetrom. Žive skriveno i nepredvidivog su razvića. Najčešće se javljaju, ako biljke oslabe.

Zaključili smo da treba prestati sa podizanjem zasada oblačinske višnje na magrivi. Valja je isključivo kalemiti na izdanačku višnju. Postavlja se pitanje da li se može zaustaviti ili smanjiti sušenje već podignutih plantaža, ali je to svakako posebna tema.
Mogući uzroci
Oko stabala oblačinske višnje na podlozi magriva uočili smo razvoj poljskih miševa koji žive u zemlji i stripuju koru i koren. Magriva se pokazala kao posebno atraktivna za poljske miševe, a na Frušoj Gori i za žilogrize (Capnodis tenebrionis i Perotis lugubris) koji takođe oštećuju koren i hrane se korom prizemnog dela stabla. U nekim zasadima oblačinske višnje na magrivi uzroke sušenja treba tražiti i u jačem orezivanju sa patrljima i presecima većim od 2 centimetra, bez dezinfekcije i pre pojave kiše. Uzrok može da bude mašinsko orezivanje sa većim presecima, jer se time otvaraju vrata gljivama botryosphaeria, Phomopsis i dr.
Piše: Prof. dr Zoran Keserović