Gotovo da nema sajma u Srbiji, a da na njemu Stojan Milošević iz sela Medveđa, kod Despotovca, kupcima nije ponudio rakiju, liker, zimnicu… proizvedenu na gazdinstvu koje vodi njegova supruga Biljana Milošević. U ovaj posao oni su se upustili kada zbog bagatelene cene više nisu mogli da predaju voće hladnjačarima. Tada su kupili oko četrdeset kaca od po 500 litara za skladištenje voća i od komina počeli da peku rakiju, na takozvanom austrijskom kazanu sa kruškom.

– Na gazdinstvu smo od kruške pravili i džemove, sokove, kompote. Jedino jabuku nismo prerađivali jer smo mogli da je prodamo u sirovom stanju na pijaci – priča Stojan.

Ovaj proizvođač je puno radio na izboru ambalaže za svoje proizvode, kako bi na prodajnim mestima privukao pažnju potencijalnih kupaca.

– Do prodaje gotovog proizvoda put je veoma dug i trnovit. Prvo je potrebno zasaditi voćku, a potom je odnegovati. Na to je potrebno potrošiti četiri do pet godina, pride još četiri da bi došla u fazu punog roda – kaže Stojan i naglašava da tek posle deset godina mukotrpnog rada proizvođač može da računa na povraćaj uloženih sredstava.

Pred svaki sajam naš sagovornik tačno zna sa kojim će proizvodima da se tamo predstavi i šta će mu kupci najviše kupovati. Tako kada se nađe u blizini granice sa Bugarskom i Rumunijom najviše mu ide rakija dunjevača, dok u centralnoj Srbiji šljivovica. Prodavao je svoje proizvode i na veliko, ali je od prošle godine prestao to da radi jer je izračunao da mu se više ne isplati.

– Žene najviše kupuju likere, a odličnu prođu imam sa sirćem od divljih jabuka i kupinovim vinom – ističe Stojan.

Iako zbog prodaje često odsustvuje od kuće ovaj voćar nikada nije dozvolio da se to oseti u voćnjacima. To čini i sada kada mu je mraz obrao svo voće na 3.400 stabala, od kojih su 3.000 u punom rodu. Uprkos svemu on će do kraja godine morati da uradi od četiri do pet prskanja, obaviti đubrenje na jesen, kositi travu kako bi zasađena stabla pripremio za narednu godinu.

Tekst i foto: Gordana Nastić