Zelena pustinja u sred ravnice

Zeleni talasasti brežuljci ispod kojih su naslage peska odaju utisak filmskih kulisa stvorenih uz pomoć veštačke inteligencije. Travnati predeli poput polulopti nižu se jedni za drugima u ravnici, a horizonte preseca tek po koja krošnja. Ovaj neponovljivi krajolik u Srbiji nosi naziv Zagajička brda.

Čudesni brežuljci nalaze se u južnom Banatu, u Deliblatskoj peščari, jedinstvenoj takve vrste u Evropi. Cela peščara se prostire na oko 35.000 hektara i pretpostavlja se da je nastala još u ledenom dobu, a sama Zagajička brda izvajana su na 257 hektara. Po karakteru vegetacije razlikuju se od peščare. Najveći deo brda prekriven je pašnjacima i deluju kao nežni ekosistem, s kojim valja biti pažljiv.

Mamac za pešake i avanturiste

Zagajička brda su najkraće rečeno predeo prepun drevnih peščanih dina u kome dominira stepska vegetacija. Pogled sa brežuljaka puca kilometrima daleko, sve do Karpata, vršačkih brda, Dunava i Šumadije. Danas je posećuju znatiželjnici, avanturisti i ljubitelji pešačenja, jer brdašca ne prevelikog uspona dobra su za relaksaciju mišića i odmor za oči i mozak.

Zagajička brda su kombinacija bujnih travnjaka, gustih šumskih formacija i preovlađujućeg pustinjskog pejzaža. Ova peščara se skoro dva veka pošumljava, ali stabla tek ponegde opstaju. Tako ćete naići na scene u kojima se na padini ili na vrhu brda „drži“ samo jedno jedino drvo.

– Ovo područje proglašeno je specijalnim rezervatom prirode 1977. godine. Postoje zone zaštite drugog i trećeg stepena u kojima važe određena pravila. To znači da je dozvoljeno pešačenje ili košenje trave, naučno istraživački rad i kontrolisani turizam – navodi naš vodič pešačke ture. – Ali, strogo je zabranjeno preoravanje i svojevoljno pošumljavanje, izgradnja puteva od čvrstog materijala, gradnja objekata, vađenje peska i naravno bacanje đubreta.

Foto: Shutterstock

Nije preporučljivo ulaziti kolima ili kvadovima. Sa tim predznanjem grupa od desetak Šumadinaca, inače navikla na zelena brda i šume, ulazi najpre u atar sela Grebenac. Umesto da se teška banatska crnica i ilovača lepe za đonove, u patike stalno upada pesak.

Nije preporučljivo odvajati se od grupe

Kao da smo došli iz primorskog, kamenitog mesta, pa su nam zeleni brežuljci nepoznati. Ima ih i u Šumadiji, ali ovi su bajkoviti, nežni. Kod nas su stameni i teški, ovi kao da lebde u vazduhu – kaže jedna Šumadinka, kojoj je za ovu malu avanturu bilo potrebno i presedanje, jer se polasci za turiste uglavnom organizuju iz Beograda.

Kaže, vredelo je! Grupa za pešačenje, ili kako se popularnije zove – hajking, oštro skreće levo ka groblju u Grebencu i nakon kilometar – dva, tamo gde je i tabla, kreću nestvarni predeli. Tu prestaju klasični putevi i nastavlja se utabanim stazama. Iako nije preporučljivo udaljavati se od grupe zbog nepoznatog terena, svako traži svoje brdašce na kojem će se fotografisati sa nezaborav.

Ovo područje je jednostavno instagramično – dobacuje neko iz grupe i ostatak rute provode u tišini.

Tekst i foto: Biljana Nenković

razvojnifv.png

RAZNO

Pregled povrća u skladištima

U decembru je poželjan pregled uskladištenog povrća (krompir, luk i dr.) kao i uklanjanje plodova sa simptomima truleži. U povrtnjacima

Zašto su mušmula i drenjina plodovi izuzetne vrednosti

Mušmula se u tradicionalnoj ishrani koristi za pravljenje džemova, rakija, kompota i sirupa. Stručna literatura ističe njenu sposobnost da povoljno

Tajne uspešne setve šargarepe

U vreme kada se sve više ljudi okreće proizvodnji povrća u kućnim baštama, šargarepa ostaje jedna od najčešće gajenih kultura.

Ankini keksići

Ne znamo ko je Anka, ali su keksići koji su po njoj dobili ime odlični. Brzo ih možete napraviti, a

Zašto je poleganje rasada najopasnija bolest?

Predstavlja najopasniju bolest tokom proizvodnje rasada. Bolest se ispoljava na mladim, tek izniklim biljkama u toplim lejama, kada, kako ime