Većini ljudi pitomi ili vrtni mak poznat je kao fil za štrudlu ili posip za peciva. Međutim, on je mnogo više od toga. Pripada porodici makova (Papaveraceae) koja obuhvata oko 800 vrsta. Skromnih je zahteva i uzgaja se veoma lako.
Biljke maka su jednogodišnje. Sivkasto zelena stabljika naraste između 50 i 100 centimetara. Jajasti listovi naizmenično su poređani i dugi su oko deset centimetara. Oni na cvetnoj stabljici su sedeći. Cveta tokom maja, juna i jula u zavisnosti od vremenskih prilika. Na vrhu svake stabljike nalazi se cvet. Na jednoj biljci može biti do 20 cvetova. U zavisnosti od sorte boja latica je bela, roza, ljubičasta. U prehrambenoj industriji, mak sa plavim semenom veoma je cenjen. U čauri se nalazi mnoštvo malih semenki.
Na istu parcelu može doći tek posle tri do četiri godine. Ne podnosi zakorovljenja, zabarena, teška i hladna zemljišta. Za setvu odabrati sunčane terene. Za njegove semenke potrebno je pripremiti zemljište. Direktna setva obavlja se tokom oktobra. Kada su zime blage setva može da se odradi u novembru i početkom decembra.
Osim u kasnu jesen, mak se može sejati u rano proleće i to direktnom setvom semena u zemlju. Ne podnosi presađivanje jer je koren slabo razgranat. Presađivanjem dolazi do kidanja korena, a on se teško oporavlja. Pregust usev se proređuje. Obično se ostavljaju dve do tri biljke na 15 do 20 cm. Ne podnosi ni prekomerno zalivanje.
Previše vlage rezultiraće truljenjem korena. Berba čaura izvodi se tokom jula i avgusta. Zrele čaure su svetlo smeđe. One se zaseku kako bi istresli semenke koje prosejemo i ostavimo da se prosuše. Kada su suve, pakuju se u vreće od platna ili od papira koje se čuvaju na suvom i tamnom mestu.
Semenke ove biljke odlikuju se bogatim sadržajem vitamina, minerala i drugih korisnih materija. Najviše je kalcijuma, magnezijuma, fosfora, gvožđa, cinka, natrijuma, bakra, vitamina PP, vitamina E. Obiluju i pektinom, šećerima, masnim materijama, proteinima, mlečnim kiselinama. Zrelo seme i makovo ulje ne sadrže otrovne materije. Tradicionalno su našli primenu u kulinarstvu, za dekoraciju kolača i peciva, pripremu sosova i umaka, posebno sa gljivama, kao i začin za salate.
Osim u gastronomiji, od davnina se koriste u narodnoj medicini. Ipak, zbog sadržaja opojnih materija ne treba preterivati sa njegovom konzumacijom. Kontraindikacije konzumacije maka su: pojava opstipacije, emfizema i drugi problemi sa organima za disanje, oštećenje funkcije bubrega i jetre, kao i centralnog nervnog sistema. Zbog svega navedenog preparate od njega treba uzimati uz nadzor lekara.
Seme maka i lekoviti proizvodi od njega imaju čitav niz korisnog delovanja: normaliziraju probavu, ublažavaju upale, pomažu kod migrene, poremećaja spavanja, kašlja, visokog krvnog pritiska, čira na želucu i crevima, uboda insekata i raznih kožnih osipa.
Od semena se pravi ulje koje se upotrebljava za proizvodnju lekova, parfema i kozmetičkih preparata.
Izvor: Agroklub.rs
Foto: Pixabay