Malo ih je, ali još ima sarača u Srbiji

Često sam obilazeći vašare, razne sajmove, kobasicijade, slaninijade, pršutijade i sve te narodne manifestacije, nailazila na proizvode od kože. Kaiševi, novčanici, privesci, futrole za pištolje, noževe, zip upaljače, pljoske za rakiju obložene kožom, o svemu tome nije problem pisati. Jedino nikad nisam našla nekoga ko bi mi ispričao kako se pravi sedlo. Sve do ovogodišnjeg vašara u Šapcu i kolege novinara koji se osim novinarstvom bavi i kožarstvom.

Što da ne, zar je čudno da se novinar bavi još nekim poslom – pita, krećući da mi objasni gde je, šta i koliko radio, kako se kao novinar proveo u profesiji i otkud on sa one strane tezge.

Od malena se družim sa konjima, od svoje pete godine, tako da nije čudo da sam počeo da izrađujem sedla i amove. Nekada je Jugoslavija bila poznata po broju konja, imala je i prateće majstore, ljude koji su izrađivali opremu za konjički sport. Danas se sve svelo na sportska grla, sve je manje zaprežnih konja. Ono što ima zaprega to je ostalo u Vojvodini. Inače što se tiče prerade kože nekad smo imali u Rumi kožaru koja je mogla da podmiri potrebe cele Jugoslavije – priča Branko Popović, navodeći da koža ne sme ići ispod tri milimetra, a ukoliko pogrešite pri izradi bilo kog kožnog materijala sa tim delom kože možete da se pozdravite.

Za zaprege izrada amova i prateće opreme ide od određene vrste kože koja ispod tri milimetra ne sme da se kreće i uglavnom je to iz dela goveđih leđa. Kad počinjemo raditi opremu za konje, imamo mere po kojima se radi. Postoji srednja klasa i viša klasa i ide po merama i ima uvezanih delova i za zaprege i za jahanje – prvo je što treba znati i napraviti razliku, jer nije isto oprema za zaprege i jahanje, mada su neki delovi isti.

Izrada sedala se vrši za preponski i galopski sport. Za galopski sport je posebna dimenzija i izrada, posebne mere, uglavnom to više nije koža već plastika i neopran. Za preponski sport se koriste kožna sedla koja imaju od 2,5 do 5 kilograma. Koristi se već obrađena koža i ide hromovana koža, a sedlo se pravi i meri prema uzrastu konja.  Uglavnom je to šablon po kome se koža savija, prerađuje. Prečanice su aluminijumske ili drvene – neki od tih delova se lepe, neki se šiju, ali je izrada u osamdeset posto postupka ručna.

Nekada su  se prečanice i drveni delovi lepili, danas se podlepljuje, ono što može da se obradi na mašini je jako mali deo, sve se šije ručno. Osamdeset osto sedla je urađeno na ruke i sa šelne jer ne može drugačije. Za jedno sedlo od tri do pet kilograma je potreban jedan kvadrat kože, a nekad i više, sve zavisi koji su uglovi i kakav je prednji ili zadni unkas – objašnjava kožar.

Po šablonu se reže koža, slaže i podlepljuje, delovi se zašivaju. Kad se završi prednji unkas ili unjkaš, slažu se džepovi i polako se radi gornji završni deo koji mora da se podlepi ponovo. Na završnom delu koji leže na konja u tom  delu kože se radi ispuna ili poliesterom ili prirodnom pravom vunom koja se danas malo koristi. Danas se koriste neki veštački materijali, ali je vuna najbolja – konstatovao je Branko Popadić.

Tekst i foto: Zorica Dragojević

razvojnifv.png

RAZNO

Istočnoevropski ovčar Kajzer – pas sa dušom

Onako visok i snažan, sa podignutim ušima, jakim kostima i dobro razvijenim mišićima istočnoevropski ovčar po imenu Kajzer, vlasnika Aleksandra

Lažne bukovače gorke i žilave

Gljive iz roda Crepidotus su prvenstveno saprotrofne, što znači da se hrane razlaganjem mrtve organske materije. Često ih možemo videti

Poslednja Novosadska cvetna pijaca

Poslednja Novosadska cvetna pijaca ovog proleća održaće se 22. i 23. maja. Na jednom mestu možete kupiti omiljene biljke za

Četvrta Novosadska cvetna pijaca ovog proleća se održava u petak, 8. maja i subotu, 9. maja

Nemojte propustiti bogatu ponudu cveća, ukrasnog bilja, četinara i lišćara, kaktusa, različitih vrsta semena, kao i pribora za baštovanstvo. Pored