Насловна ТЕМЕ ЗДРАВА ХРАНА GAZDINSTVO SANJE KUZMANOVIĆ NA ČENEJU: Organska proizvodnja – izazov i zadovoljstvo

GAZDINSTVO SANJE KUZMANOVIĆ NA ČENEJU: Organska proizvodnja – izazov i zadovoljstvo

На пространом имању одвојен је непун хектар за органску производњу, а уз две-три жетве годишње та површина се дуплира

718
Фото: С. Мујановић

Sve što se proizvede na tom gazdinstvu ima sertifikat, jer se radi po pravilniku za ovaj vid proizvodnje.

Sanja već dve godine povrće ne nosi na pijacu. Njena tezga je u kući, i sve radi u dogovoru s vlasnikom lanca organskih prodavnica iz Beograda. Čak se dogovaraju i o izboru vrsta koje će se gajiti naredne godine.

Čenej, selo nedaleko od Novog Sada, u srcu bačke ravnice, nekada je bilo salašarsko naselje. Salaši i danas krase čenejski atar, modernizovani su, dostupne su im sve blagodeti urbanog naselja, ali su zadržali starovremenski paorski šmek. Po pravilu, svi nekadašnji „kulaci“ uz salaš poseduju i kuću u selu, u kojoj uživaju samo zimi, kada priroda spava.

Zemlja crna, masna i plodna, bogato vraća sve što se u nju uloži. Stari ljudi govorili su da, ako u ovu zemlju poseješ dugme, rodi ti kaput. Sanja Kuzmanović pripada mlađoj generaciji povrtara i ne seje dugmad. Ona se bavi proizvodnjom povrća po principima organske poljoprivrede. Na prostranom imanju, kakvo dolikuje čenejskim starosedeocima, odvojen je nepun hektar za organsku proizvodnju, a uz dve-tri žetve godišnje ta površina se duplira. Sve što se proizvede na tom gazdinstvu ima sertifikat, jer se radi po pravilniku za ovaj vid proizvodnje.

Kada smo je posetili, Sanja je pripremala spanać za kupce iz Beograda. O tome da su proizvodi kvalitetni govori i činjenica da već dve godine povrće ne nosi na pijacu. Njena tezga je u kući, i sve radi u dogovoru s vlasnikom lanca organskih prodavnica iz Beograda. Čak se dogovaraju i o izboru vrsta koje će se gajiti naredne godine.

– Još uvek gajim samo tradicionalno, autohtono povrće – priča Sanja Kuzmanović. – Nove vrste proizvodim samo za sopstvene potrebe, tek da ih upoznam, da vidim koji su im zahtevi, koje bolesti i štetočine im prete, i čime da ih suzbijem. Organska proizvodnja veliki je izazov, a kada se on ssavlada, pruža neopisivo zadovoljstvo.

Sanjina organska bašta podeljena je na trake, odnosno, polja na kojima se poštuje trogodišnji plodored, a gaje se paprika, paradajz, krompir, crni i beli luk, mirođija, spanać, blitva, grašak, cvekla, boranija, pasulj. Novajlija je celer rebraš, koji je sve traženiji jer je sastavni deo mnogih smutija i većine mešanih organskih sokova. Izvor organskog đubriva su ovce, živina i krave. Grubo klasiranje svog povrća je na njivi, tako da ono što ostane pojedu životinje koje se hrane i na prostranom pašnjaku koji okružuje salaš. Dakle, u ovom domaćinstvu ne manjka ni organskih jaja, mleka i mesa. A mleko i surutka su Sanji i najbolji saveznici u prihrani povrća.

Neke vrste povrća proizvode se iz rasada. Za to služi mali plastenik, podignut uz kuću, priključen na kućno grejanje, tako da prvi zasejani kontejneri u njega ulaze već u februaru.

– Prvi u redu za ulazak u plastenik je celer – ukazuje naša domaćica. – Seme je jako sitno, „pipavo“ za setvu i treba mu tri nedelje da nikne. Posle njega unose se kontejneri s paprikom, kroz dva-tri dana i paradajzom, a potom tikvice i krastavac. Kada dovoljno porastu, presađuju se u kesice, po dve biljke u jednu i, čim prođe opasnost od mraza, iznose se na otvoreno.

Ova vredna i iznad svega preduzimljiva mlada žena, i pored godina iskustva u organskoj proizvodnji, i dalje se susreće s puno nepoznanica. Najveća enigma joj je celer za koji, jedina u Vojvodini, ima sertifikat da je organski proizveden. Kaže da, za nju novu, ovu vrstu povrća još nije dobro upoznala, pa joj zadaje malo više muke od ostalih biljaka. Prvo, zbog sistnog semena sledećeg proleća će ga odneti u Institut za ratarstvo i povrtarstvo da ga ispiliraju. A zima je tu da uz pomoć stručne literature i saveta stručnjaka, reši problem zaštite od pegavosti koja napada ovo povrće. Pošto u plodoredu dolazi na treće mesto, valjalo bi ga malo prihraniti. Čime – e to tek treba da otkrije i isproba.

Foto: S. Mujanović

Inače, na ovom gazdinstvu svo povrće proizvodi se u sistemu navodnjavanja i na foliji. Na parcelama nema mesta za korove. Od bolesti i štetočina brani se organskim preparatima, ali i raznim trikovima. Kako sama kaže, pridržava se stare izreke  – treba probati pa imati.

Spanać koji se seje u proleće redovno pronađe buvač. Posle njegove posete svaki list ostane izrešetan. Zato mu oni usejavanjem rotkvice u međuredove spanaća pružaju ukusniju hranu. Buvač pojede listove rotkvice, ne dira spanać i svi zadovoljni.

Proizvođači organskog luka jako se teško brane od lukove muve. Organski insekticidi su slabi, a ona ima dobar apetit. Kuzmanovići joj doskaču usevanjem šargarepe u međuredove. Ovo povrće mirisom tera muvu daleko od parcele. Na svim trakama na njivi, bez nekog reda, raste samonikli ukrasni suncokret koji privlači lisne vaši i oplemenjuje parcele. Od štetočina iz zemljišta biljke brani neven.

Lekovi iz bašte i staje

U organskoj proizvodnji pesticidi nisu dozvoljeni. Sanja ne koristi ni bakarne fungicide. „Lekove“ pronalazi u bašti. Pažljivo sakuplja svaku ljusku belog i crnog luka; ako su vlažni, dobro ih osuši i tokom vegetacije priprema čaj kojim prska svo povrće koje pokazuje simptome napada pepelnice. Za „lečenje“ je odgovoran beli, a plamenjače i plesnivosti suzbija crni luk. Broj prskanja je neograničen, nema karence i bolesti se drže pod kontrolom. Od prošle godine u program zaštite ušla je i nova aktivna materija – divlja nana, čiju leju brižljivo neguje na salašu.

Najbolji saveznik u prihrani povrća ovoj baštovanki su mleko i surutka. Krava se hrani organskom hranom, redovno je i na pašnjaku, i logično, daje organsko mleko, bogato kalcijumom, ali i drugim mineralima. Rastvor se priprema od jednog litra mleka ili surutke i četiri litra vode.

Viškovi idu u teglu

Viškovi povrća, koji se iz bilo kojeg razloga ne plasiraju na tržište, ne uništavaju se. Čak ni krava nema tu privilegiju da ih pojede. Oni se lepo upakuju u tegle. Jedino zimnica nema sertifikat da je organska jer se dodaju so, šećer i, gde je potrebno, sirće.

Ova domaćica poznata je kao veliki proizvođač domaćeg kuvanog paradajza. U budući sok, koji se preporučuje da se pije, a ne da se od njega priprema druga hrana, osim isečenog paradajza stavljaju se i crni i beli luk, list celera, nane ili origana, i obavezno crvena paprika roga. Sve se to skuva, propasira, ponovo vrati na ringlu da provri, sipa u flaše zagrejane na 100 stepeni, odlaže u pletene korpe, obložene ćebadima, i dobro se ušuška da se prirodno ohladi.

Sanja ne stigne da napravi toliko šarene salate koliko bi mogla da proda. Zanimljiv je njen recept koji je dobila od majke, a ona opet od svoje. Recept star, ali veoma dobar. Priprema se od svog povrća koje se nađe na gazdinstvu – kupus, šargarepa, zeleni paradajz, krastavac kornišon, babura paprika… Sve se iseče na trake i dinsta na blagoj vatri, bez ulivanja vode. Tek kada povrće pusti sok, pojača se vatra i nastavi da se kuva. Čim povrće omekša, začini se po ukusu solju, šećerom i sirćetom, još malo prokuva i sipa u tegle zagrejane na 100 stepeni. I one se potrpaju i ostave da se prirodno ohlade.

S.M.

Dobro jutro broj 572 – Decembar 2019