Kelj pupčar je povrtarska kultura umerenih zahteva prema toploti. Ova kultura dobro podnosi mrazeve, pa je ovo povrće za kasnu jesenju i zimsku potrošnju.
Optimalne temperature za rast i razvoj su 15-18 stepeni C. Osetljiv je na visoke temperature, naročito u vreme formiranja glavice zbog čega one ostaju rastresite. Bez značajnih oštećenja podnosi mrazeve i do -12 stepeni, pa se može brati do početka zime. Smatra se da su glavice ukusnije kada prođe prvi mraz, jer pod uticajem niskih temperatura povećava se ukusnost za jelo. Berbu treba vršiti dok su glavice čvrste i cele, jer ispucale glavice nisu dobre za jelo – dobijaju gorak ukus.

Kelj pupčar ima stabljiku visoku 60-80 cm sa spiralno raspoređenim listovima na dugim peteljkama, koji rastu uzduž stabljike. U pazusima listova razvijaju se male glavice (pupoljci), prečnika 3-5 cm. U odnosu na kupus ima veću hranjivu vrednost i sadrži oko 85% vode. Sadrži 4,3% belančevina, a stručnjaci navode da je njihov kvalitet približan onim iz mesa, mleka i jaja. Bogat je vitaminima A, B i C, ali i kalijumom, fosforom, kalcijumom, sumporom, gvožđem, bakrom i mnogim drugim.
Najčešće se gaji iz rasada i veoma je važan u plodoredu, pa ga iskusni proizvođači sade nakon skidanja ranih povrtarskih kultura.
Tekst i foto: Selena Vujanac, zaštitar



