Prvi posao koji uskoro čeka povrtare je proizvodnja rasada. Kod nas se u zatvorenom prostoru još uvek u najvećoj meri gaje paradajz i paprika. Da bi rasad ostao zdrav i u tom periodu, valja ga štititi od vidljivih i nevidljivih neprijatelja. Među nevidljivima su virusi, dok su vidljivi njihovi vektori, prenosioci.
Virus bronzavosti paradajza (Tomato spotted wilt virus, TSWV) je izražene polifagne prirode. Infektivan je za više od 1.300 biljnih vrsta, gajenih i korovskih, među kojima najveće štete pravi na povrću – paradajzu i paprici, potom na duvanu, zelenoj salati, kao i na ukrasnim biljkama. Ubraja se u najrasprostranjenije biljne viruse, i jedan je od ekonomski najznačajnijih iz ove grupe patogena jer dovodeći do veoma destruktivnih promena, pričinjava značajne štete u proizvodnji različitih poljoprivrednih useva.
Simptomi na listu, stablu, plodu
Simptomi koji se ispoljavaju na zaraženim biljkama variraju, čak i na istoj biljnoj vrsti. Na to utiče faza razvoja u kojoj se biljka nalazi u vreme nastanka infekcije, soj virusa, kao i uslovi spoljašnje sredine (temperatura, intenzitet svetlosti). Simptomi bolesti ponekad mogu podsećati na promene prouzrokovane drugim biljnim patogenima, poput gljiva ili bakterija. Mogu da liče i na fiziološke promene ili na oštećenja od pesticida (nekrotične pege na lišću).
Na biljkama paradajza simptomi se mogu javiti na listovima, stablu i plodovima. Uočljivi su naboranost i uvijenost mladih listova, prisustvo tamnosmeđih nekrotičnih prstenastih pega i zadebljali nervi. Stablo je savijeno i skraćeno. Biljke dobijaju žbunast izgled, sa simptomima uvenuća vrha.

Bronzasta boja se najpre javlja na osnovi naličja lista, a potom se širi po čitavoj liski. To je karakterističan simptom bolesti. Nekrotične površine u vidu tamnosmeđih traka ispoljavaju se i na stablu. Na plodovima se mogu videti svetlozeleni prstenovi s izdignutim centrom, a ceo plod može biti prošaran.
Na mladim zelenim plodovima paradajza uočavaju se nekrotični prstenovi i šare, a plodovi se deformišu. Žuto narandžaste, bledocrvene ili bele zone oivičene koncentričnim prstenovima uočavaju se na zrelim plodovima koji često neravnomerno sazrevaju i gube tržišnu vrednost. U nekim slučajevima simptomi bolesti vide se samo na plodovima.
Tripsi najčešći prenosnici
Kada je paprika u pitanju, uočava se deformacija mladih listova koji su sitni i naborani, sa zadebljalim nervima. Kod starijeg lišća često se stvara mozaik, hlorotični i nekrotični koncentrični krugovi ili hlorotični prstenasti linijski mozaik. I na listovima paprike se može ispoljiti bronzasta boja. Na stablu, prema vršnom meristemu, pružaju se duge nekrotične pruge. Onemogućeno je normalno zametanje plodova, dok su oni formirani posle infekcije deformisani, s mozaičnim šarenilom u vidu nekrotičnih prstenastih pega, ili dugih nekrotičnih pruga. Može doći i do potpune nekroze plodova, izumiranja grančica, skraćivanja internodija. Zaražena biljka dobija žbunast izgled i propada.
Prenosioci virusa bronzavosti paradajza su tripsi, među kojima se kao najznačajniji ističe Frankliniella occidentalis. Direktne štete tripsi prouzrokuju sisanjem sokova biljaka, dok se indirektne ogledaju u njihovoj vektorskoj ulozi. Virus bronzavosti paradajza se prenosi tripsima na cirkulativan (perzistentan) i propagativni način, što znači da se umnožava u telu svog vektora. Virus može biti usvojen od strane tripsa samo dok je štetočina u stadijumu larve. Larve prvog i drugog stupnja razvoja tokom ishrane na zaraženim biljkama usvajaju virus, dok ga larve drugog stupnja i odrasli insekti prenose tokom ishrane na zdravim biljkama.
Odrasli insekti su zaraženi tokom čitavog života. Nema podataka o prenošenju virusa na potomstvo. Tripsi imaju visok nivo reprodukcije, veliki broj generacija koje se tokom vegetacije međusobno preklapaju.
Krčiti zaražene biljke i korov
Na veće udaljenosti virus se prenosi zaraženim biljnim materijalom. Značajnu opasnost kao izvor inokuluma predstavljaju biljke sa latentnim zarazama, bez vidljivih simptoma, kao i zaražene korovske biljke.
Poznato je da za virusna oboljenja nema direktnih mera kontrole i zaštite. Zaštita se svodi na primenu hemijskih mera u cilju suzbijanja tripsa kao vektora virusa, i na ostale preventivne mere, kombinaciju fizičkih, agrotehničkih i bioloških.
Kako zaštititi useve od ovog virusa?
Rasad povrtarskih biljaka treba proizvoditi u odvojenim lejama, gajiti tolerantne hibride i sorte, uz obavezan pregled biljaka na prisustvo virusa i tripsa. U cilju praćenja populacije tripsa, preporučuje se postavljanje lepljivih ploča na više mesta, blizu ulaznih vrata u staklenicima i plastenicima, kao i neposredno uz ventilacione otvore. Pregled biljaka na prisutvo tripsa sprovodi se metodom otresanja cvetova i listova na belu podlogu.
Za suzbijanje tripsa treba koristiti registrovane insekticide (preparat aktivne materije spirotetramat u usevu paradajza, aktivne materije spinetoram u usevima paprike i paradajza ili aktivne materije spinosad u usevu paprike…), uz poštovanje uputstva za upotrebu.
Piše: Dipl. inž. Bojana Karapandžić, PSS služba u Leskovcu

20 DŽEPNIH KNJIGA
Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.
Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.
Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.

0691154004
dobrojutro.redakcija@gmail.com