Na proji su odrasle mnoge generacije s ovih prostora, ona je bitan deo nacionalne kuhinje većine balkanskih naroda. Proja je u stvari kukuruzni hleb, i vekovima je bila glavna namirnica na trpezi gorštaka i sirotinje, koja je beli, pšenični hleb sebi mogla da priušti jedino na Vaskrs, Božić i krsnu slavu. Prava, seljačka proja pravi se samo od krupno mlevenog kukuruznog brašna, soli i vode, pa se može jesti i u vreme strogog posta. Najbolje je kukuruzno brašno samleveno u potočari, koje proji daje poseban ukus. U proju se prilikom pripreme mogu dodati i sir, čvarci, kiseli krastavčići, semenke, paprika, jogurt, sve po ukusu, kao i pšenično brašno. U mnogim krajevima, međutim, smatraju da ovi dodaci „kvare“ proju, pa ovako pripremljenu zovu projanica ili projara.
Potrebno je:
- 150 g mlade koprive
- 250 g kukuruznog brašna
- 200 g punomasnog zlatarskog sira
- 3 jajeta
- 1 dcl ulja
- 1 prašak za pecivo
- 1 čaša kiselog mleka (ili jogurta)
- 1 dcl mineralne vode
- semenke susama
- so po potrebi

Priprema:
U prosejano brašno dodati kiselo mleko, izgnječen sir, jaja, prašak za pecivo, ulje i koprivu koju je potrebno prethodno kratko obariti i sitno iseckati. Sve to dobro izmešati, uz povremeno dodavanje mineralne vode, da proja bude malo ređa. U podmazan i pobrašnjen pleh izliti proju i potom je posuti sa malo susama. Proju ubaciti u zagrejanu pećnicu i peći oko 30 minuta, na 2200C, dok ne požuti. Proja se potom iseče, služi se topla ili hladna, uz kiselo mleko ili jogurt.