Borač se retko plantažno seje, uprkos svojim mnogobrojnim prednostima. Ova lekovita biljka korisna je ljudima, biljkama i pčelama. Otporna je na visoke i niske temperature. Izuzetno je dekorativna, pa u isto vreme može da posluži kao ukras u dvorištima i okućnicama. Pogotovo kad se zna da nije zahtevna za gajenje. U narodu je poznata pod različitim imenima – boreč, boražina, buražina, buraž, krastavica ili volovski jezik.
Cveta od juna do prvih mrazeva, a poznata je po tome što privlači pčele. Zeljasta biljka sa plavim i izuzetno koloritnim cvetovima prepoznaje se i po tome što miriše na krastavac. Sadrži dosta sluzi, vitamina C, eteričnih ulja, tanina i limunske kiseline.
Prija mu neutralno zemljište bogato azotom
– Borač privlači pčele čak i kada je hladno vreme. Poželjno je da se seje u blizini plastenika, pa čak i u njima, jer će tako „dozvati“ željene i neophodne oprašivače. Naime, njegov specifičan miris privlači pčele sa velike daljine. Seje se u martu, najkasnije u aprilu, a jednom zasejane biljke kasnije će se same rasejavati – kaže pčelar Bojan Ilić iz okoline Rače.
Borač, ne samo da pomaže u oprašivanju voćarskih i povrtarskih kultura, već ima sposobnost da ih štiti od bolesti i insekata, ali i da poboljša njihov ukus.

– Ova njegova osobina posebno se ističe kod jagoda i paradajza. Dobar je kao zaštitnik. Ako se, recimo, poseje između jagoda pomoći će u odbrani od bolesti, podstaći će rast jagoda i paradajza i poboljšaće njihov ukus. Kao medonosna biljka cvetovima privlači, ne samo pčele, već i leptire i druge polinatore, čak i onda kada napolju više nije tako toplo. Borač bi svi trebalo da imaju u blizini bašte, jer joj garantuje dobro oprašivanje – navodi Ilić.
Borač, latinskog naziva Borago officinalis potiče iz Sirije, odakle je prenesen na teritorije Rimskog carstva, a potom i u Španiju i ostatak sveta. Danas je kao samonikla biljka rasprostranjen u prirodi, ali se i namenski seje. Voli zemljište neutralne rN vrednosti, bogato azotom. Seje se na dubini od 1,5 do 2 centimetra, a sa razmakom od oko 30 centimetara. Posle desetak dana seme će nići. Rasad može da se presadi na željeno mesto, ukoliko se ne radi o direktnoj setvi.
Lek, začin i dodatak jelima
Setva može da počne već u prvim danima marta. Da bi vlasnici imali sveže, mlado lišće tokom godine, preporučuje se sukcesivna setva na dve do tri nedelje. U sušnim periodima treba ga zalivati, bez obzira što je otporan na visoke temperature.
Za prvo sejanje treba odabrati mesto gde će borač kasnije moći da se samorasejava, a da ne smeta domaćinima. Sukcesivna setva je korisna, jer se borač upotrebljava kao začinska i lekovita biljka u ishrani i odbrani ljudskog zdravlja. Listovi se beru neposredno pre cvetanja i suše se u tankom sloju, ali ne na direktnom suncu. Primera radi, za jedan kilogram sušenog lista potrebno je oko 5 kilograma sveže ubranog.
Osušeni listovi se upotrebljavaju kao začin ili dodatak pitama, pastama, čorbama i prelivima. U svežem stanju listovi se, zbog blagog ukusa i mirisa koji podseća na krastavce, dodaju salatama, namazima od sira ili sosevima. Odličan su dodatak limunadama i letnjim, hladnim napicima. Od cvetova se kuva čaj, a mogu da se kandiraju i dodaju voćnim salatama kao dekoracija.
Kandirani cvetovi
Cvetovi se beru po suvom vremenu i očiste se od peteljki i dlačica. Umakati ih u umućena belanca, a potom posuti prosejanim šećerom u prahu. Protresti cvetove da višak šećera otpadne, a onda ih okačiti da se osuše. Kandirani cvetovi se čuvaju u dobro zatvorenim teglama i koriste se kao dekoracija za ukrašavanje kupova, torti i mafina.
Salata od borača
Dve glavice zelene salate i jednu crnog luka iseći na komade srednje veličine i rebrasto. Dodati usitnjene mlade listove borača i preliti mešavinom ulja, soli i limunovog soka.
Piše: Biljana Nenković
