Česta pojava na listu pšenice, nakon izlaska iz zimskog perioda, je intenzivno crvena boja, kao posledica prisustva antocijana, i može biti indikator različitih stanja biljke. Antocijani su pigmenti koji mogu dati različitu nijansu crvene, ljubičaste ili plave boje u biljnom tkivu. Njihovo prisustvo u listovima uglavnom ukazuju na različite stresne uslove kao što su nedostatak fosfora, niske temperature, intenzivna svetlost, suša, virusne infekcije i oštećenje floema.
U uslovima niske dostupnosti fosfora, prema rečima Zorana Lazarova, savetodavca za ratarstvo u vranjskoj PSSS, pšenica može akumulirati antocijane u listovima, što dovodi do crvenkaste boje. Fosfor je esencijalan za metabolizam energije i sintezu nukleinskih kiselina. Njegov nedostatak može ometati metabolizam saharoze, što dovodi do nakupljanja šećera i posledične sinteze antocijana.

– Hladni uslovi mogu usporiti enzimske procese uključene u razgradnju saharoze, što rezultira njenim nakupljanjem i indikacijom sinteze antocijana kao zaštitnog mehanizma – ističe Lazarov i objašnjava da visok nivo svetlosti može povećati fotosintetsku proizvodnju saharoze. Ako transport i metabolizam saharoze ne mogu da prate ovu povećanu proizvodnju, višak saharoze može stimulisati proizvodnju antocijana kako bi se smanjila šteta od UV zračenja.
– Nedostatak vode smanjuje turgor ćelija i ometa transport šećera kroz floem. To može dovesti do poremećaja u distribuciji ugljenih hidrata – kaže Lazarov.
Neki biljni virusi, po njegovim rečima, ometaju transport šećera tako što inficiraju floem i remete njegovu funkciju, što može izazvati simptome poput hlorotičnih i nekrotičnih mrlja na listovima. Mehaničke povrede ili fizička oštećenja od štetočina, poput lisnih vaši, mogu blokirati normalan protok šećera kroz provodne sudove. Međutim, najčešći razlog pojave crvenila su temperaturna kolebanja i nagle promene visokih i niskih temperatura. Promena boje se dešava kao zaštitni mehanizam biljke da se višak svetlosne energije apsorbuje i odvrati od fotosintetskih centara, čime se mnimizira trajno oštećenje listova. Nakon kretanja vegetacije oštećeni listovi će se regenerisati, bez značajnijeg uticaja na prinos i kvalitet zrna.
Tekst i foto: Gordana Nastić