Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Što ne može preko korena, može putem lista

Što ne može preko korena, može putem lista

59

U proizvodnji povrća glavni motiv proizvođača i osnovni cilj jeste postizanje visokih i stabilnih prinosa izuzetnog kvaliteta. Od činilaca koji direktno utiču na prinos i kvalitet povrća, jedan od najvažnijih je zemljište. Ono je, osim toga što predstavlja podlogu za biljke, glavni izvor vode i hranljivih materija, koji su neophodni za rast i razviće i koje biljke usvajaju preko korena.

 Osnovna hraniva se obično unesu u zemljište pre obrade, u količini koju analiza zemljišta pokaže da je potrebna, i biljke ih kasnije usvajaju preko korena. A šta se dešava kada analiza, u sred vegetacije, pokaže da neki hranljivi elementi nedostaju, a zbog bujne nadzemne mase ne mogu da se unesu u zemljište? U takvim prilikama, uslovno rečeno, ulogu korena preuzimaju listovi i ovakva ishrana se naziva folijarna.

Dobra dopuna osnovnog đubrenja

 Značaj folijarne ishrane je u tome što hranljivi elementi, dodati na ovakav način, mogu brzo da „rade“, brzo dospevaju do hloroplasta gde se obavlja proces fotosinteze, a i stepen njihovog iskorišćenja je izuzetno visok. Pri ovakvoj ishrani povrća izbegavaju se neke pojave koje se inače, javljaju kada se biljke hrane preko zemljišta, reč je prvenstveno o antagonizmu (nepodnošljivost) između pojedinih elemenata i njihovom vezivanju za čestice zemljišta ili međusobnom vezivanju jona u oblike koji nisu pristupačni biljkama.

Kao ni druge mera, ni folijarna ishrana nije bez mana. Kao glavni nedostatak ističe se da se prihranom preko lista dodaju male i nedovoljne količine hraniva koje ne mogu da zadovolje potrebe biljaka. Moguće je takođe da se nepažnjom i povećanim koncentracijama hraniva izazove nastanak ožegotina, kao i da se troškovi proizvodnje, korišćenjem folijarnih đubriva, značajno povećaju.

 Dobri poznavaoci ove problematike ukazuju da su ovakve kritike bez osnova jer, folijarna ishrana nije, niti treba da bude, osnovni ili jedini način ishrane biljaka. Ona je samo dopunska, odnosno mera koja omogućuje brzu i efikasnu nadoknadu nedostajućih hranljivih elemenata. To znači da folijarno đubrenje treba kombinovati s osnovnim, kao i sa prihranom posle nicanja useva.

Kada im nedostaje azot biljke su anemične, slabe, gube zelenu boju, rod je slab i nekvalitetan.

Važan je sastojak hlorofila i brojnih fizioloških procesa. U slučaju njegovog nedostatka prestaje fotosinteza, razgrađuje se hlorofil, što je česta pojava na starijim listovima. Biljke lošije usvajaju ovaj element po slabijem osvetljenju i suvom zemljištu.

Važan je element za građu i deobu ćelija, formiranje i klijanje polena. Simptomi nedostatka bora su kržljavost, krti listovi, loša oplodnja, sitni cvetovi. Opadanja zelenih plodova paradajza nekoliko nedelja pre zrenja je znak nedostatka bora.

Nedostatak bakra karakterišu kržljavost, slabo oprašivanje, neotpornost na sušu i bolesti, gubitak nekoliko cvetnih grana (5,6,7…) ili cvetova. Najčešće se javlja kao posledica unošenja velikih količina stajnjaka.

Nedostatak mangana otkrivaju internervalne hloroze i nekrotične pege na listovima, slab porast korena i niska otpornost na bolesti, mali broj cvetova pete, šeste, a nekad i sedme cvetne grane kod indeterminantnog paradajza.

Nedostaci fosfora se javljaju u proizvodnji rasada i posle sadnje u vidu ljubičastih nijansi s naličja listova na mladim biljkama. Ukoliko se manjak ne nadoknadi brzo, porast vegetativnih i generativnih organa je usporen, prvi pravi listovi žute, dok je gornji deo biljaka intenzivno zelen. Ovakvi simptomi mogu da se pobrkaju sa znacima nedostatka kalcijuma. Cvetovi na 5 i 6 cvetnoj grani ostaju sterilni, a plodovi gube kvalitet i težinu.

Važan je u strukturi membrana i pri nedostatku ovog elementa ćelije pucaju. Siguran znak nedostatka ovog elementa je plutasto tkivo. Pošto je u zemljištu slabo pokretan, nedostaci se javljaju na najudaljenijim tačkama biljke i najmlađim tkivima kakve su primarne kupe rasta, vrh korena, vrh ploda, ivica lista. Bez kalcijuma slabi otpornost biljaka na bolesti i prestaje porast.

Nedostatak ovog mikroelementa se ispoljava kao sitnolisnost (mali, uski, sitni listovi i kratke internodije). Na listovima se stvaraju hlororične pege i nekroza. U plastenicima se retko javlja, ali na parcelama na otvorenom se često uočava. Nedostatak cinka u plastenicima je retka pojava, osim ako se ne koriste đubriva bez njegovog sadržaja, pa je došlo do iscrpljivanja biljaka.

Od svih mikroelemenata biljke najviše troše gvožđe. Nedostaci se prvo uočavaju na najmlađim listovima u vidu hloroze. Najpovoljniji oblik usvajanja Fe su helati i veći nedostaci se otklanjaju folijarnom primenom ovih jedinjenja. Nedostatak se javlja pri visokoj pH vrednosti, (već od 6,5 zavisno od drugih činilaca), visokoj vlazi zemljišta i zabarenosti. Nasuprot tome, nestručna upotreba specijalnih đubriva s gvožđem dovodi do viška ovog elementa i biljke dobiju plavo-zelenu boju uz primetno smanjen porast.

Priredila: Svetlana Mujanović

Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.

Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.

Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.