Jabuka spada među voćne vrste čija je tehnologija proizvodnje veoma složena i zahteva vrlo velika ulaganja rada i sredstava, ali je zato visokoakumulativna i ekonomski vrlo interesantna. S druge strane, tehnologija njenog gajenja spada u one koje su ekološki i s aspekta zdravstvene bezbednosti po čoveka vrlo složene. Jabuka je jedna od voćnih vrsta koja zahteva najveći broj prskanja za suzbijanje bolesti i štetočina. Veliki broj prskanja izvodi se za suzbijanje prouzrokovača pepelnice i čađave krastavosti, a pogotovo čađava krastavost u poslednjih nekoliko godina zadaje velike probleme proizvođačima. Kada je u pitanju proizvodnja jabuke za stonu upotrebu, hemijska zaštita se može smanjiti samo do granice koja ne utiče negativno na kvalitet plodova. Ako su plodovi namenjeni za preradu, može se u značajnoj meri smanjiti zaštita protiv prouzrokovača bolesti i štetočina, jer je ekonomski prag ispod koga se može tolerisati smanjenje kvaliteta, znatno niži. Ako se podižu monosortni zasadi, lakša je zaštita od bolesti i štetočina.
U zasadima Srbije vodeće sorte su ajdared, zlatni delišes i njegovi klonovi, greni smit, jonagold i njegovi klonovi, crveni delišes sa spur tipovima i mutantima, nešto manje gloster, melroze i klonovi gale. Najčešće se prilikom podizanja zasada išlo s kombinacijama s parnim redovima, u kojima je osnovna sorta zastupljena sa šest ili osam redova, a sorte oprašivači od dva do četiri reda. Česta je pojava da se kombinuju dve sorte ajdared i zlatni delišes klon B, iako se te dve sorte u pojedinim godinama ne poklapaju u vremenu cvetanja, što je bio slučaj i u 2006. godini, kada je na mnogim plantažama ajdared bio u fazi precvetavanja, a zlatni delišes u fazi punog cvetanja. Pored toga, kombinacija ove dve sorte nije dobra ni zbog zaštite od bolesti jer je zlatni delišes sorta osetljiva na čađavu krastavost, a ajdared na pepelnicu. Zato se prilikom zaštite moraju kombinovati najefikasniji preparati i za jednu, i za drugu bolest, što poskupljuje proizvodnju. S druge strane, ajdared koji se vodi kao sorta tolerantna na čađavu krastavost, a kada se gaji u kombinaciji sa zlatnim delišesom, postaje vremenom dosta osetljiva na ovu bolest, što se pokazalo i u 2006. godini.
U ovakvim zasadima u kojima je kombinovan veliki broj sorti, teško je izvoditi hemijsko proređivanje plodova. Proređivanje cvetova i plodova je redovna i veoma važna pomotehnička mera koja se primenjuje kod većine voćnih vrsta, a pogotovo kod jabuke. Na manjim površinama i kada je u pitanju manji broj stabala, moguće je izvoditi ručno proređivanje plodova, ali kada je u pitanju veća površina, to mora da se radi hemijskim putem. Obično se koriste preparati za vreme cvetanja ili posle cvetanja, ili kombinacija u vreme cvetanja i posle cvetanja, gde je veoma važna veličina plodića. U zasadima jabuke u Srbiji dosta je otežano hemijsko proređivanje plodova, zbog kombinacije sorti različitog vremena cvetanja.
U našim savremenim zasadima jabuke u pojedinim godinama se ostvaruje prinos i do 60 tona jabuke po hektaru, ali se u takvim slučajevima najčešće dobija malo plodova prve i ekstra klase. Nakon takve godine, sledeće godine se ostvaruje mali prinos, ili se dešava da zasad nekoliko godina daje velike prinose, a kasnije počinje da rađa malo ili neredovno. U tehnologiji proizvodnje jabuke u Srbiji, to je jedna od slabijih karika u lancu proizvodnje ove voćne vrste složene tehnologije, ali izuzetno akumulativne. Zato, u narednom periodu mora da se pokloni posebna pažnja podizanju monosortnih zasada, kako bi se olakšalo hemijsko proređivanje plodova.
R.D.J.