U čast deda Koste i 200 godina pčelarenja- sekira u medu!

Milošu Jevtiću iz Lukovice kod Svilajnca sekira nije slučajno upala u med, već je rezultat truda sedam generacija njegove porodice, koja sa pčelama druguje preko 200 godina. U čast svih deda, a posebno njegovog, Miloš je napravio medenu rakiju „Dedovaču“. Ali, to nije jedini proizvod iz pčelinjaka ovog mladog defektologa, koji je napustio posao u Beogradu i vratio se u porodični pčelinjak. 

– Medovača ili Dedovača nastala je u čast mog dede Koste. Ali, i svih naših i vaših deda koji su nam utabali put i koračali ispred nas. Ovo je posebna vrsta medene rakije. Naime, moj deda je u rakiju uvek dodavao propolis. Nisam to shvatao kao mali, ali kad je došlo vreme da zavolim rakiju, počeo sam i ja, pa mi je dedina navika imala smisla. Da bih mu odao počast napravio sam Dedovaču u koju ide rakija od jabuke, propolis i med od lipe – kaže za Dobro jutro Miloš Jevtić. 

U pčelinjaku Jevtića nalazi se od 120 do 180 košnica. Miloš kaže da postoje podaci da su prve pčele na njihovo imanje došle pre dva veka. On je u Beogradu posle studija defektologije radio sedam godina, a onda odlučio da preuzme posao koji su preci utabali. Iz mnogo razloga smatra da mu je upala sekira u med, pa je tako i nazvao svoje proizvode.

– Voleti svoje radno mesto i u isto vreme ga doživljavati kao svoje prirodno stanište, jednako je fenomenu upadanja sekire u med. Ova misao može podjednako da se odnosi i na pčele i na mene – kaže Miloš.

On danas  na porodičnom imanju, osim „Dedovače“, pravi više vrsta mednih kombinacija.

– Osim čistog meda pravimo i prodajemo proizvode za svačiji ukus. Najviše se traži medeni kremić. U bagremov med se dodaje puter od pečenih lešnika i kakao prah. To vam je zdrava replika nutele. Imamo različite kombinacije, poput pomorandže i semena koprive, zatim dodajemo aroniju, godži bobice, cejlonski cimet – dodaje Miloš.

Njegova ideja je i širenje svesti o značaju svakodnevnog uzimanja pčelinjih proizvoda za zdravlje. Ali pre nego što se uroni kašika u med, da se shvati i razume zbog čega su pčele najbitnija bića na Zemlji.

– Da li nas zanima kako tako malena, a tako moćna bića komuniciraju i funkcionišu u potpunom mraku košnice i u tolikoj gužvi? Da li se neko zapita o pčeli i cvetu kao jednom od najharmoničnijih i najstarijih odnosa na planeti. Jer, mogućnost da pčela prenese prah sa jednog na drugi cvet zauvek je promenila i oblikovala naš svet. Pri tom cvet je morao mudro da osmisli prah, kako bi se desio višemilenijumski ples obostranog zadovoljstva, ljubavi i pažnje sa pčelom. Pa vi sada probajte i sami da zaključite od kakvog je materijala sačinjen taj prah i koliko je dobro uneti ga u svoje telo – kaže Miloš Jevtić.

A zašto je na Miloševim teglama etiketa  baš naziv „Sekira u medu“? On objašnjava da, prema njegovom viđenju, prvo treba napraviti razliku da li je nekom upala kašika ili sekira u med. Poslovice su slične, ali postoji razlika.

Izreka da je nekom upala sekira u med inspirisana je događajima iz realnog života, kada su ljudi pre više stotina godina svakodnevno odlazili u šumu i sekli drva. Mukotrpno radeći da prehrane mnogobrojnu porodicu događalo se da drvosečina sekira upadne u šuplje drvo, u divlju košnicu. I niz oštricu sekire potekao bi med. Neočekivanu poslasticu odneo bi porodici i zauvek zapamtio dan kada je njegov mukotrpni rad nagrađen.

Poslovica upala mu kašika u med, ima nešto drugačiju pozadinu. Ona se upotrebljava kada su glavni uzrok nekog prosperiteta, srećne okolnosti, a da pri tom nije trebalo uložiti trud, rad i znanje. Ako neko neočekivano dobije novac, nasledstvo ili privilegije zbog rodbinskih ili drugih veza, onda se govori o tome da mu se posrećilo i bez mukotrpnog rada.

– I kašika i sekira su neočekivano upale u med, ali ova druga je plod rada. Zato se moj med i zove tako, jer su mnogi moji preci strpljivo i teško stvarali. Ja sam sedma generacija. Danas pokušavam da  opstanem i unapredim svoj i njihov rad – kaže Miloš.

Tekst i foto: Biljana Nenković

razvojnifv.png

RAZNO

Istočnoevropski ovčar Kajzer – pas sa dušom

Onako visok i snažan, sa podignutim ušima, jakim kostima i dobro razvijenim mišićima istočnoevropski ovčar po imenu Kajzer, vlasnika Aleksandra

Lažne bukovače gorke i žilave

Gljive iz roda Crepidotus su prvenstveno saprotrofne, što znači da se hrane razlaganjem mrtve organske materije. Često ih možemo videti

Poslednja Novosadska cvetna pijaca

Poslednja Novosadska cvetna pijaca ovog proleća održaće se 22. i 23. maja. Na jednom mestu možete kupiti omiljene biljke za

Četvrta Novosadska cvetna pijaca ovog proleća se održava u petak, 8. maja i subotu, 9. maja

Nemojte propustiti bogatu ponudu cveća, ukrasnog bilja, četinara i lišćara, kaktusa, različitih vrsta semena, kao i pribora za baštovanstvo. Pored