Vreme je za setvu francuskog ljulja

Francuski ljulj – Arrhenatherum elatius L. često nalazimo u prirodi i u travnjacima. Prosečna visina od oko 150cm i daje velike prinose. Sveža zelena masa je gorka jer sadrži amigdalin, pa je stoka na paši izbegava ali se tokom sušenja na suncu ovaj sastojak se razgrađuje.  Rasprostranjena je u Evropi, severnoj Americi, severnoj Africi i u Australiji. Otopna je na mrazeve koji vremenski ne traju dugo a i dobro podnosi sušu.

Koren je dobro razvijen te prodire duboko u zemlju a biljka ima zbijen bus i raste uspravno, u obliku zgusnutih snopića izdanaka. Biljka je osetljiva na zalivanje plavljenjem i visoke podzemne vode, ali usled nedostatka vode razvija bočne korenove, proređuje se i uvene.

Vreme za setvu je kraj avgusta i početak septembra kao i proleće pošto je biljka jaro-ozimog tipa.

Francuski ljulj živi pet-šest godina i pogodan je za dugogodišnje travnjake. Dobar prinos daje već u prvoj godini ali puni rast dostiže u drugoj. Kosi se dva-tri puta u godini, obično u vreme metličenja, jer u cvetanju veoma naglo može da izgubi kvalitet, pošto joj se razlažu protein.

Prinos zelene mase je do 60 tona,a sena do 15 tona po hektaru godišnje. Seno sadrži 13-14% sirovih protein. Prinos semena se kreće od 800-1200 kg/ha.

Autor: Nataša Prodanović

Izvor: PSS Sombor

razvojnifv.png

RAZNO

Domaći dugi

Među jesenjim sortama praziluka koje su otpornije na hladno vreme, kod nas se najčešće može naći domaći dugi praziluk. Ovo

Blagoja Dimitrijević uzgaja najbolje zečeve u svom kraju

U kavezima punim rasnih zečeva Blagoja Dimitrijevića iz sela Rakovac, kod Bujanovca, je uvek sve pod konac. Otuda su legla

Roditis – i vino i hrana

DAH GRČKE U VINARIJI BREG „Breg“, jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa vinarija u Srbiji, kojoj se može samo

Istočnoevropski ovčar Kajzer – pas sa dušom

Onako visok i snažan, sa podignutim ušima, jakim kostima i dobro razvijenim mišićima istočnoevropski ovčar po imenu Kajzer, vlasnika Aleksandra

Lažne bukovače gorke i žilave

Gljive iz roda Crepidotus su prvenstveno saprotrofne, što znači da se hrane razlaganjem mrtve organske materije. Često ih možemo videti