Jagoda je jedna od najosetljivijih voćnih vrsta u pogledu nastanka šteta od bolesti i štetočina. U zavisnosti od intenziteta napada, štete koje prouzrokuju bolesti i štetočine mogu biti delimične, a u pojedinim godinama i potpune. Pored gljivičnih oboljenja (pegavost lista jagode, antraknoza, siva plesan plodova, trulež korena jagode), u godinama s nestabilnim zimskim uslovima i ranijim kretanjem vegetacije tokom proleća, u našim zasadima poslednjih godina veliku štetu pravi pojava bakterijskih oboljenja koja izazivaju infekciju i tokom niskih temperatura.
Jagoda je domaćin i preko 30 različitih virusa, ali se njihovi simptomi najčešće na komercijalnim sortama kod nas ispoljavaju u slučajevima mešanih infekcija. Konstantno prisustvo u zasadima kod nas ispoljavaju jagodin cvetojed i surlaš, mala jagodina vaš i lisna vaš jagode. U uslovima visokih temperatura i niske vlažnosti vazduha, grinje pojedinih godina prave ogromne štete. Ove štetočine su posebno problematične u plasteničkom i stakleničkom gajenju jagode, zbog čega se u ovakvim objektima posebna pažnja mora povesti o održavanju optimalnih mikroklimatskih uslova.
Trulež korena jagode (lat. Phytophora fragariae) intenzivno napada malinu i kupinu. Izaziva odumiranje korena, a time i sušenje cele biljke. Štete su velike jer se, pored izumiranja i uništenja biljke, i zemljište kontaminira.
Simptomi koje ovaj patogen izaziva lokalizuju se na korenu koji se slabije razvija, dobija mrku boju i na kraju odumire. Patogen zatvara sprovodne sudove u korenu, što za posledicu ima odumiranje korena. Prenosi se zaraženim sadnim materijalom na nove parcele.
Najvažnije su preventivne mere koje podrazumevaju korišćenje zdravog sadnog materijala i izbor zdravih parcela, kao i hemijske mere.
Sivoljubičasta pegavost lista (lat. Mycosphaerella fragariae) simptome lokalizuje na lišću, na kojem se pojavljuju sivomrke pege. Zaraženo lišće, lisna peteljka, stoloni i plod propadaju, a u okviru tih pega tkivo se raspada i formira se nekroza. Broj pega može biti veliki i tada je propadanje biljke znatno brže. Da bi se zasad zaštitio, potrebno je da se poštuju preventivne mere koje podrazumevaju pravilan izbor parcele, korišćenje zdravog sadnog materijala, plodored kao hemijske mere.
Siva trulež (lat. Botrytis cinerea) nanosi velike direktne štete na plodovima. Gubici su izuzetno veliki, ukoliko posle fenofaze cvetanja i formiranja plodova nastupi hladno i vlažno vreme. Gljiva se održava u zaraženim biljnim ostacima ili u zemljištu. Na njima se tokom vlažnog i hladnog vremena stvaraju spore koje se prenose vetrom i šire na zdrave biljke. Kada se biljka zarazi, na njoj se formira micelija gljive, koja se dalje prenosi na plod i na taj način se zaokružuje ciklus.
Postoje preventivne i hemijske mere zaštite.
Jagodin cvetojed (lat. Anthonomus rubi) štete nanosi na cvetu, tako što jaja polaže u cvetove biljaka i na taj način direktno utiče na smanjenje prinosa. Nakon polaganja jaja ženka izgriza cvetnu dršku.
Grinje (Tarsonemus pallidus, Tetranychus urticae) – značajni su jagodina grinja i obični paučinar. Štete prave na listu i tako dovode do smanjenja prinosa. Javljaju se na zasadima koji su stari i zapušteni, ali i na zasadima koji su na otvorenom, pogotovo u toplom periodu. Oštećenja se ogledaju u vidu beličastih tačaka na listovima, a u slučaju velike zaraze pojavljuje se beličasta paučina.
Lisne vaši napadaju listove i hrane se sokovima iz listova koji vremenom propadaju, a zbog smanjenja lisne površine smanjuje se fotosinteza, te se na taj način smanjuje prinos i kvalitet plodova.