Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ Leptir kao ptica selica

Leptir kao ptica selica

212

Na poljima Srbije ima puno štetočina, krupnih i sitnih, buba, leptira i drugih.  Gotovo svi napasnici čitav život provode u svom „rodnom polju“, ali postoji i vrsta koja, poput ptice selice, ne manja samo polje već i državu, pa čak i kontinent.

Reč je o leptiru poznatom kao stričkov šarenjak (Vanessa cardui).  Na našim prostorima je poznat i pod nazivom čkaljevac i šarenjak. Ovaj leptir voli osunčana mesta i otvoren prostor. Odrasla jedinka ima raspon krila 55 do 68 mm i telo dugo oko 20 mm. Na gornjoj strani krila preovladava žućkasto – roze boja. Na samom vrhu prednjih krila ima bele mrlje dok je osnova crne boje, a na zadnjim ima male crne tačke. Obojenost krila se razlikuje sa unutrašnje i spoljašne strane. Gusenice su tamnije boje sa čekinjama na leđima. Prošarane su žutim linijama, dok su bokovi žućkasti celom dužinom. Potuno razvijena gusenica može da poraste do  4 cm. Jaja su bledo zelena i imaju rebraste nabore. Boja lutke može biti različitih nijansi smeđe i lako se otkrije, jer visi sa biljaka na paučinastoj niti.

Ovaj dnevni leptir spada u migratorne vrste. Štete na biljkama prave gusenice koje se hrane listovima i na njima upredaju paučinastu tvorevinu. Kada se prenamnoži, ostavlja za sobom golobrst i velike štete. To je polifagna štetočina i domaćini su joj biljke iz familija glavočika, slezova i mahunarki. Hrani se na pasulju, soji, boraniji, grašku, duvanu i suncokretu ali i drugim biljkama. Veoma uspešno opstaje i na nekim korovima kao što su palamida, čičak, stričak, panonski osjak…

Iako u našim krajevima i nije toliko poznat, stričkov šarenjakje jedan od najprisutnijih leptira u svetu. Kao migratorna vrsta, odrasli leptiri zimu provode u toplijim krajevima, a u „domovinu“ doleću u periodu april – maj.  Gusenice se pile krajem proleća i tokom leta, a vreme njihovog razvoja je oko 20 dana. Šareni leptir jaja polaže na listovima, a bude ih po nekoliko stotina, i uvek biraju biljke bogatije nektarom, jer se odrasle jedinke njime hrane. U toku godine ima dve do tri generacije, lako s biljaka iz spontane flore (stričak, čičak, palamida) prelazi na gajene (soja, pasulj, grašak, boranija, suncokret, duvan i druge)  na kojima može da ostavi golobrst. 

 Gusenice (larve) ovog štetnog insekta opstaju hraneći se listom. Ako se ne unište dok su male, kada se potpuno razviju i kada im poraste apetit, umeju da ostave samo drške i glavne nerve. Gusenice se skrivaju u paučinastim gnezdima koja naprave na vrhovima listova. Leptiri povremeno imaju specifičan način leta koji poseća na vijak.

Da bi se štete sprečile, useve treba redovno obilaziti i pregledati. U prvim fazama napada na listovima se mogu primetiti oštećenja koja podsećaju na štete od minera. Kada se detaljnije pogleda, u neposrednoj blizini oštećenja pronaći će se gusenica. Prevetivna zaštita podrazumeva suzbijanje korova u samom usevu i neposrednoj okolini. Takođe, valja povesti računa da se očuvaju prirodni neprijatelji štetočine koji se hrane ovim gusenicama. Ukoliko se pojave prosečno dve gusenice po biljci, potrebno je posavetovati se sa stručnjacima radi upotrebe insekticida.

Piše: Dipl. inž. Slavica Maksimović, PSS služba Šabac