Насловна ТЕМЕ ЗДРАВА ХРАНА BEGONIJE: Jestivi dragulji letnje bašte

BEGONIJE: Jestivi dragulji letnje bašte

607

Zahvaljujući lepoti cvetova i lišća, begonija (lat. Begonia semperflorens) krasi skoro svako dvorište kod nas. Poreklom je iz Indije i Južne Amerike. Botanički naziv dodelio joj je francuski botaničar Čarls Plumijer, koji ju je otkrio i nazvao prema tadašnjem francuskom guverneru Majklu Begoniju. Na latinskom semperflorens znači – onaj koji stalno cveta. Begonija u narodu predstavlja želju za produžavanjem života osobe kojoj ovo cveće poklonjamo.

Piše: Biljana Nenković

Od zanimljivosti o begoniji izdvaja se ona da se nekad davno koristila za laštenje mačeva. Osim što ulepšavaju vrtove i balkone, treba znati da su cvetovi begonije jestivi. Poznavaoci gastronomije navode da se mogu jesti cvetovi, sveži, sirovi, kuvani ili prženi i imaju blago gorkast ukus, koji je sličan limunu. Usitnjeni cvetovi stavljaju se u salate i sendviče. Za nju se smatra da čisti jetru i eliminiše toksine, a prema narodnom verovanju, pomaže u zdravlju starijih i u oporavku od bolesti.

Bogatstvo sorti i boja

Begonija je najčešća na prostorima Južne Amerike i Havaja. Njeno prirodno stanište je u vlažnim tropskim šumama, i to do 1.000 metara nadmorske visine, ali se danas viđa širom planete, kao ukrasna biljka. Postoji preko 2.000 sorti begonije, i po tome spada u grupu cveća s najviše varijeteta.

Ne krasi je samo raznovrsnost u sortama, već i u boji cvetova, koji se prelivaju od tamnoružičaste, crvene, bele, žute, narandžaste, roze. Nalaze se u pazusima lišća, a po nekoliko njih sakupljeno je u cvatove. Cvetaju od kasnog proleća do kasne jeseni, u zavisnosti od sorte, a pčele s njih skupljaju nektar i polen. Plod begonije je mala kapsula u kojoj se nalaze sitne semenke.

Najpoznatije sorte begonije su semperflorens, reks i elatior. Reks sorta uglavnom nema cvet, pa je u narodu poznata i pod imenom “lisna begonija”. Ima velike listove u obliku srca koji su najčešće sive, smeđe, zelene ili crvene boje, s različitim šarama. Uglavnom se gaje kao ukrasne biljke u zatvorenim prostorima. Pojedine vrste reks sorte imaju cvet nalik božuru, a zovu je još i kraljevskom begonijom.

Redovno zalivanje i prihranjivanje

Nama najpoznatija, koja se najviše sadi u vrtovima je begonia semperflorens. Grmolika biljka mesnatog, sjajnog lišća s velikim brojem cvetova narasta do visine 15 do 30 cm, a cveta od aprila pa sve do mrazeva. Sadi se u razmacima od 20 centimetara na sunčana i polusenovita mesta.

Semperflorens može da izdrži velike vrućine i suše, iako na prvi pogled ne izgleda tako, zbog mesnatih listova i stabljike. Ali, da se cveće ne bi mučilo, treba ga redovito zalivati i prihranjivati, kako bi blistala u punom sjaju. Mnogo vlage može da prouzrokuje propadanje biljke, a između dva zalivanja treba ostaviti da se kompost prosuši.

Kada počnu mrazevi, mogu da se unesu u kuću, naravno – ako su u saksijama, one će nastaviti obilato da cvetaju, uz umerenu temperaturu vazduha i vlagu. U nekim krajevima ovu sortu begonija zovu još ledenica ili devojačko srce.

Otporna na vruća leta, ali ne voli mrazeve

Begonija voli leje i kamenjare i zbog izdržljivosti spada u red zahvalnijih jednogodišnjih biljaka u bašti. Prema građi korena, dele se na begonije s vlaknastim korenjem, rizomske i gomoljaste begonije. Razmnožava se sadnicama, reznicama i semenom. Otporna je na suva i vruća leta, ali ne voli temperature ispod 12 stepeni. Ako se sade u saksijama, ne treba ih napuniti zemljom do vrha. Krtole se ne sade duboko, nego se malo pokriju slojem zemlje od 5 centimetara, jer će tako mladim izdancima biti omogućen lakši rast.

Sadnja begonije u baštama, na otvorenom, obavlja se kada prođu mrazevi. Treba izbegavati sadnju na mestima koja su izložena jakim vetrovima, jer imaju krhke, lomljive izdanke. Sade se u zemlju koja je mešavina treseta s kompostom ili zemljom.

Kada je biljka već formirana, đubri se tečnim đubrivom za cvetajuće biljke jednom u dve nedelje. U jesen zalivanje treba postepeno smanjivati. Ako se gaje u bašti, treba ih izvaditi pre pojave prvog mraza i presaditi ih u saksije. Izdanke treba skratiti na visinu od 10 centimetara i uneti u tople prostorije. Na proleće se opet mogu izneti u dvorište. Ne podnosi česta premeštanja, a kod biranja mesta treba imati na umu da joj ne odgovaraju ni promaja, ni hladan vazduh.

Ovo cveće retko napadaju bolesti, jer je otporno, ali kada se to i dogodi, najčešće su to siva plesan i pepelnica, a od štetočina lisne vaši. Pepelnica i siva plesan se javljaju za vreme vlažnog vremena u proleće. Uzrokuju nastanak malih, okruglih do elipsoidnih žuto-belih pega na lišću. U većini slučajeva dolazi do nekroze vrata lišća, a u uslovima veće vlažnosti, bolest može da se proširi i uzrokuje truljenje listova. Lisne vaši se lako primećuju jer se pojavljuju u kolonijama. Štetu čine tako da sisaju biljne sokove, te biljka zaostaje u razvoju i rastu, deformiše se, požute joj listovi i na kraju – uvene.

Sobne begonije

Begonia elatior voli dosta svetlosti, ali ne i direktno sunce. Odgovaraju joj severne prozorske daske i temperatura vazduha oko 20 stepeni. Ne treba je stavljati blizu radijatora, a prostorije valja redovno provetravati, da ne bi došlo do gljivičnih oboljenja. Zalivanje treba da je umereno, ali nikako preobilno, kako ne bi došlo do truljenja. Zimi se zaliva na pet dana i ne treba kvasiti listove. Najveći neprijatelj sobne begonije je bela mušica ili štitasti moljac.

Nega sobne begonije deluje komplikovano i činjenica je da je zahtevna, ali zato bogato nagrađuje cvetovima izuzetne lepote, boja, teksture i nežnog izgleda.

Ukusni preliv sa begonijama

Sastojci: kašika meda, kašika soka ceđene pomorandže, kašičica rendane kore pomorandže, ½ kašičice limuntusa, ½ šolje jogurta, 4 velika cveta gomoljaste begonije.

Priprema: pomešajte med, sok i koru pomorandže, limuntus i jogurt, dobro sjedinite masu i odložite činiju u frižider. Prelijte ovom masom salatu i okolo poređajte cvetove gomoljaste begonije kojima ste uklonili donji deo.