Насловна АРХИВА ČUDESNA BAŠTA U TREŠNJEVCU KOD KANJIŽE: U bajkovitom vrtu procvetao i...

ČUDESNA BAŠTA U TREŠNJEVCU KOD KANJIŽE: U bajkovitom vrtu procvetao i turzam

663

Prelepu bajkovitu baštu Lejle Randovič i njenog supruga Tibora Nađa u Trešnjevcu kod Kanjiže ukrasile su boje jeseni, ali na površini nešto većoj od jednog hektara uvek pleni izuzetno lepim izgledom. Cvetna bašta se iz jedne slepe uličice uzdiže punim sjajem na brdašce s početka Telečke visoravni. U njoj je vešto i maštovito raspoređeno mnoštvo sorti baštenskog cveća, ukrasnog i lekovitog bilja. Tu su i povrtnjak, voćnjak, a našlo se  mesta i za šumarak. Sve to čini jedinstven arboretum ne samo u ovom delu Bačke, nego i u celoj  Srbiji.

Lejla je više posvećena skladnom uređenju vrta, jer Tibor ima drugih obaveza. Kad dođe kući nakon poslova u kanjiškoj kancelariji ona se laća motike, okopavanja i negovanja biljaka. Od proleća do kasne jeseni u bašti pleni kolorit boja. Nije slučajno što je Lejlina bašta 2015. godine ponela laskavo priznanje “Najlepša bašta Srbije”, a od tada stalno je ulepšava! Došlo je dotle da je ona otišla korak dalje – počela je da razvija baštenski turizam i već svoju baštu prikazivala prvim grupama posetilaca iz Srbije i Mađarske.   

BAŠTA BEZ HEMIJE    

Firma “Bioalternativa”, koju u obližnjoj Kanjiži vode Tibor i Lejla, a obitavaju u Trešnjevcu, od samog početka rada teži očuvanju zdrave životne sredine i smanjenju uticaja hemikalija. To se najbolje ogleda u njihovoj prekrasnoj organskoj bašti cveća, u kojoj koriste samo prirodne i bezbedne bio proizvode i preparate za unapređenje i osveženje zemljišta, ishranu i zaštitu biljaka i uništavanje štetočina.

 Učila od  nemačkih i holandskih pejzažnih dizajnera

– Pola hektara je pod cvećem, ostatak ravnijeg dela parcele je povrtnjak, a na brdu su voćnjak i šumarak. Pokazalo se da to može skladno da bude na jednom mestu i da jedno drugom ne smeta. Devet godina živimo i imamo poljoprivredno gazdinstvo na ovom mestu, a prazninu koja je bila na placu gledali smo da što lepše uredimo. Još u proleće 2014. godine sve je bila samo oranica, a prethodne godine je sejana soja. Pre toga na okućnici površine oko hiljadu kvadrata uredila sam cvetnu baštu koja je proglašena za najlepšu u Srbiji. To nas je podstaklo da je proširimo i uređujemo s većim elanom – ispričala je Lejla Randovič.

Ona je odrasla nekoliko kuća dalje, u komšiluku, pa je još kao devojčurak stajala na ćošku i gledala u parcelu koja se završava na vrhu brda. Kaže da je maštala kako bi bilo lepo da tu uredi ukrasnu baštu u kojoj će uzgajati paradajz, ostalo povrće, cveće i sve što ide uz baštu.

– To je bila lošija zemlja i nikome nije trebala, ali kada smo se Tibor i ja pronašli kao srodne duše, kuća i zemlja su bili na prodaju. Pravo čudo se desilo –  nekada sam sanjala da ću ovde imati svoju baštu, ali nisam mogla ni zamisliti kako bi se taj san mogao ostvariti. Prvo smo kupili kuću, a zemlju za baštu nismo mogli kupiti odjednom, nego nekoliko godina kasnije jer nismo imali novca koliko je trebalo. Do tada smo parcelu uzimali u arendu. Kada smo kupili kuću, svim komšijama je odjednom trebalo to parče zemlje, pa je i cena skočila, tako da smo je platili kao da je od zlata – priseća se Lejla.

Dodaje da je prvo uredila manju cvetnu baštu, potom je proširila da postane najlepša u Srbiji i nastavila prema vrhu brda.

– Cvećarstvo i hortikulturu nisam učila u školi, jer sam završila za veterinarskog tehničara i četiri godine radila u struci. Baštovanluk me je oduvek privlačio i sama sam učila iz raznih časopisa i preko interneta, a 2016. godine sam išla na akademiju koja se time bavi – priča naša sagovornica . – Na severu Nemačke i u Holandiji smo obišli vrtove pejzažne arhitekture najpoznatijih dizajnera, mnogo sam videla i pokupila znanja. Takođe sam dobila i samopouzdanje da mogu da uradim to što sam sanjala. Jer, ako se nešto uređuje na malom prostoru manje se čovek plaši da će pogrešiti, ali ako se pogreši na površini od jednog hektara veći je problem. Uvidela sam da mogu i znam, tako da sam krenula korak po korak. Parcela nije pravilnog oblika, niti je skroz ravna, tako da je to predstavljalo dodatni izazov. Ravniji deo sam namenila za cveće, ukrasno i lekovito bilje, vodeći računa da sve bude na svom mestu i da lepo izgleda.

Precizno isplanirana lepota

Kako je bašta pokazivala sve veću lepotu, Lejla je dobijala na samopouzdanju da što skladnije uredi vrt. Dve zime je planirala, sve precizno crtala na milimetarskom papiru, kako u skladne celine podeliti baštu, smestiti između staze i druge sadržaje. Isplanirala je da se tu nađu i mala jezerca. Koliko vrsta cveća, ukrasnog, aromatičnog i lekovitog bilja, voćki i drveća ima, još nije stigla da prebroji, ali je broj pozamašan, pa će joj trebati jedna zima da sve pribeleži u katalog. Tu je, između ostalog, oko 300 vrsta perunika, petnaestak sorti lavande…  

Lejla i Tibor još nisu u potpunosti definisali kako će se dalje profilisati njihova prelepa bašta, da bi se uloženi trud na neki način valorizovao. Ona planira da se bavi prodajom cveća iz bašte, koje sama razmnoži i odneguje, ali najviše bi želela da se posveti baštenskom – garden turizmu! Koliko ona zna, u Srbiji taj vid turizma još nije zaživeo, ali je pre nekoliko godina počeo da se razvija u susednoj Mađarskoj.

– Potražila me je jedna firma iz Mađarske koja se bavi garden turizmom, da primam posetioce u bašti, prema unapred utvrđenim terminima. Turisti mogu da dolaze sopstvenim ili organizovanim prevozom, plate ulaznicu i mogu u dvosatnom obilasku da im prikažem ono što se u bašti neguje, da ponesu neki pelcer, razmenimo iskustva i da im pripremim posluženje. Bila je jedna grupa iz Mađarske i moja bašta je prva koja se uključila u ponudu te mađarske agencije. Mogućnosti ima da se organizuju posete i posredstvom turističkih agencija iz Srbije, pa za takvu mogućnost nekolicina već zna, ali želim da dolazak turista bude i u mom aranžmanu. Prošle godine posetilo nas je pet grupa turista, u ovoj godini je već bilo sedam grupa, ali verujem da su mogućnosti znatno veće. Doduše, suprug Tibor je malo skeptičan, ali sam ja uverena da ćemo se za nekoliko godina ovim poslom ozbiljnije baviti. Samo od onoga što negujem u bašti ne može da se živi, međutim, ako ovaj pionirski posao baštenskog turizma počne da cveta, sigurno je da će biti koristi – optimista je Lejla Randovič.

M. Mitrović

Dobro jutro broj 559 – Novembar 2018.